26. srp 2015.

Kad mozak stane u nekoj ''velikoj''misli

Ovaj tekst pišem kao hrvatski branitelj i sudionik Domovinskog rata. Gotovo cijeli svoj radni vijek posvetio sam Hrvatskoj vojsci i oružanim snagama Republike Hrvatske. Poznam gotovo sve aktere događanja iz devedesetih na ovim prostorima kao i sve dobro i loše što je proizašlo iz toga. Ovo što se dogodilo na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća Grada Delnica je za mene očekivani rasplet događaja. Kada se vidi tko je predsjednica Gradskog vijeća a tko Gradonačelnik  izjava da „Corel nije bio „ratnik kalibra Blage Zadre“ nije ništa neočekivano. Međutim znate, što je neočekivano? 

Mi smo ti koji dozvoljavamo takve eskapada. I, dok je ta predsjednica Gradskog vijeća imala neku ulogu kao članica Kriznog štaba tadašnje Općine Delnice u događajima oko preuzimanja vojnih objekata u Delnicama 1991. godine, ovaj naš Gradonačelnik je imao nekakvu radnu obavezu u zagrebačkoj „Čistoči“. Radna obaveza postaje alibi čovjeku njegove percepcije, snage, znanja i sposobnosti da se tih sudbonosnih godina ne uključi u Domovinski rat. Dajte molim Vas, nemojte meni, niti drugim ljudima vrijeđati inteligenciju. Mi možda nismo premazani svim mastima kao Vi, ali nismo niti slijepi a niti glupi. Odakle mu pravo kao čovjeku i počasnom građaninu ovog Grada da tako nešto izjavi. Što si daje za pravo taj Gradonačelnik? Zar takvom jednom izjavom želi nadomjestiti svoj kukavičluk u 90-tim?

Što to Gradonačelnik zna o pijetetu, ništa, jer čim je preuzeo vlast odmah je minirao ljude koji su gurali inicijativu o 5. studenom kao Memorijalnom danu Gorskog kotara, jednostavno bili su mu previše desni, sada ista priča, perfidna, lukava i iznad svega uvredljiva. Ispada da se sa smrču jednog branitelja može licitirati? Za mene je sve to toliko degutantno jer ovako politiziranje oko imena trga upravo najviše šteti obitelji poginulog branitelja a i cijeloj našoj zajednici koja dopušta ovakva polemiziranja od ljudi koji si daju svašta za pravo.

Možda, Gradonačelnik ima legitimno pravo predlagati imena ulica u našem Gradu, možda ima pravo nam odrediti mjesta gdje ćemo se ljubiti, možda ima pravo i žedne nas napiti na gradskom trgu, ali nema pravo polemizirati o poginulom hrvatskom branitelju Vlastimiru Corelu na takav način. Znam Gradonačelniče da pratite ovaj blog kao i Vaša predsjednica Gradskog vijeća, sav taj igrokaz koji ste izveli sa trgom je samo politička prašina kojom želite skrenuti pozornost sa nekih drugih ideoloških odluka koje morate progurati na mala vrata. Zašto po tom pitanju šute gradski vijećnici sudionici Domovinskog rata Marijan Pleše, Mladen Mauhar, Josip Gašparac...i ostali...ili ih je baš briga za sve u svojim mišjim rupama.

Što je to. Možda sređivanje braniteljskih pitanja u Gradu Delnicama?  Ako na ovo ne reagira Klub 138. brigade HV i Udruga "Zavjet", ako ponovno dozvolimo da neka tamo Mia Art nam soli pamet svojim glupim izjavama jao si ga nama. 

Baš se pitam gdje se izgubio taj famozni (T)res faciunt collegium!!!

Iznimno zbog takvog bezobrazluka otvaram javnu raspravu na blogu!

23. srp 2015.

Sjećate se Stjepana Filipovića!? (retro post)

E, moj Stjepane!!!
Bilo je to u Drugom svjetskom ratu Hrvata iz Opuzana, Stjepana su fašisti javno objesili tamo dolje u srpskom Valjevu (op. premda u Valjevu na spomeniku piše Stevo, on je naš Stjepan). Zapravo, moguće je da takvih heroja bilo nebrojeno, ali slučaj Stjepana Filipovića je jedinstven po tome što o njegovu herojskom držanju na stratištu svjedoči autentična fotografija. Tada 26-godišnji mladić s partizanskom kapom i omčom oko vrata prkosno i ponosno širi ruke prema nebu te stisnutih šaka nešto viče prema okupljenoj gomili. Znate što je vikao? Vikao je: „Šta čekate, što trpite, uzimajte puške i istjerajte žgadiju iz zemlje“. Zbog toga što ga nisu mogli ušutkati, fašisti su pomakli čin vješanja za 15-tak minuta. Od toga dana fašisti nisu više dozvoljavali posljednje riječi prije izvršenja egzekucije.

U kontekstu današnjeg dana dobio sam dnevnu dozu demokracije na delnički način. Prvi i posljednji puta došao sam sudjelovati na zboru građana koje je organizirao delnički mjesni odbor, te sam odmah shvatio o čemu se radi. Nije tu bilo pitanje kako će se zvati neki trg ili ulica, tu je bilo bitno što je delnički gradonačelnik u nedostatku političke hrabrosti „vruči krumpir“ bacio u ruke mjesnog odbora, iskoristio ga, a danas uz pomoću svojih političkih „drukača“ elegentno politički eutanazirao. Što ste radili nije važno, ispadate iz igre i niste mi nimalo bitni. Ja sam jedni Bog i nema drugih bogova sem mene... Imam svoje apostole i oni su mi dovoljni, međutim koliko ja poznajem bibliju...

Mogu reći da su me neki značajno razočarali, moralisti sa kroničnim pomanjkanjem političke kulture, delničku su šutnju pretvorili u kazalište sjena. Da parafraziram, ako netko stalno preuzima ulogu naratora, te ima oscilaciju stavova i ne može se skoncentrirati na temu onda je to za mene jeftino politikantstvo u cilju da nas odvuče daleko od teme. Danas je latentno ubijena demokracija metodom koja je meni jasna, međutim drago mi je što sam mogao vidjeti i čuti kako se laže i maže, koliki je stvarni interes građana za ovakav oblik skupova, te na kraju kako se sve to želi relativizirati. 

Čuli smo mi svašta, od izreka na latinskom (T)res faciunt collegium (op. slavodobitni ispravak netočnog navoda), objašnjeno nam je da trojica čine društvo, da jednostavno mjesni odbor u svom neznanju je nepotrebno maltretirao ljude sa prikupljanjem čak 10 potpornih potpisa. I, znate što, sve je to istina jer nam je to pojasnio Branko Pleše, jer on želi da se poštuje pravna procedura baš kako i naš Gradonačelnik. I, ja to želim ali kao oni ne spadam u tu „trojicu“ koja čine društvo, kao niti Vi svi skupa samnom. Ljudi moji, danas je na tom isforsiranom zboru građana od cca 3800 upisanih birača  bilo prisutno njih glavom i bradom 24. Eto, to Vam je demokracije, sada sve skupa treba prikazati legitimnim da ova skuhana popara oko trga Ivice Knežević i Nade Glad bude zvanična. Ipak, kada bolje razmislim tu se radi o pitanju ideologije i čuvanja političkog mira u gradskom vijeću. Veliki Gradonačelnik koji britko reže sve oko sebe zatreperio je pred jurišnicima HČSP. Znajte, nema šanse da se trg zove drugačije nego što on to želi i to Vam je danas jasno poručeno. Zaključno, slažem se sa izrečenim da ovaj Grad ima i veće probleme od naziva trga i ulica, ali kao i mnogu puta do sada metodom "prašina u oči" ili jeftinom demagogijom želi nas se podijeliti da bi se nama moglo dugo i bezbrižno vladati, a pravi problemi ostaju gurnuti duboko pod tepihom. Veseli i zdravi bili!!!

PS. I znate što je bilo sa spomenikom Stjepana u rodnom Opuzenu, miniran 1991...ali zato njegova slika i dalje se nalazi u holu zgrade UN, kao simbol otpora fašizmu, izgleda da nas drugi uvijek drugačije i dugoročnije vide.

PPS. IVICA KNEŽEVIĆ JE SAMOVOLJNO IZMANIPULIRAO I POVUKAO TOČKU O IMENOVANJU TRGA SA DNEVNOG REDA GRADSKOG VIJEĆA. TO MORAM NAPISATI RADI OZBILJNOSTI I AUTENTIČNOSTI. SVE OSTALO JE JEDNA VELIKA LAŽ I TO ZNAJU SVI AKTERI.

PPPS. Navodno danas smo dobili naziv za trg u režiji Gradonačelnika: TRG GORANSKIH ŠUMARA I DRVARADa nije tužno i tragično bilo bi komično. Onaj koji je kao Poncije Pilat prao ruke na zboru građana sada nam je održao lekciju iz autokracije. Sjajno. Ako sam u krivu, nastavimo dalje putem kojim idemo. Ne daj Bože da bih ja želio destabilizirati ovaj Grad. Međutim, to je bila uvreda svih nas koji smo sudjelovali u ovom prividu demokracije a koja nam jasno govori o bahatosti onih koji su se potrudili da sve skupa ispadne baš kako su željeli.

10. srp 2015.

HNK "Goranin" Delnice - Nikad neizvjesnije u nova sportska nadmetanja

Predstavnici HNK Goranina održali su konferenciju za medije vezano uz predstojeću nogometnu sezonu 2015/16 s osvrtom općenito na rad i stanje u klubu.

Predsjednik kluba, Tomislav Mrle na početku je zahvalio njihovom današnjem domaćinu Zlatku Grguriću, vlasniku kafe bara „Tin“ i ocu tragično stradalog mladog igrača i nade HNK Goranina, našeg TINA, što je usprkos svemu, boli, tuzi, našao zajedno s obitelji snage za pomoć klubu.“ Zlatko veliko ti hvala u moje osobno ime kao i u ime cijelog kluba“, rekao je predsjednik kluba, te dodao, „Da nismo bez razloga danas ovdje. Kad sam ti to predložio nisi dvojio niti jednog trenutka i ne samo da se nadam nego sam uvjeren da ćemo s ovog mjesta danas izaći snažniji, povezaniji, čvršći, s puno više uspjeha u našem budućem radu.“

Dalje je naveo da kada je izabran za predsjednika HNK Goranina, razmišljao je, a to je i javno rekao da koliko god to nekome zvučalo smiješno, za njega je čast biti predsjednikom HNK Goranina. Naravno da se HNK Goranin ne može uspoređivati sa modernim nogometnim velikanima, ako zbog ničeg drugog ono zbog toga što su oni bogate institucije, dok smo mi skromna, možda nije lijepo reći siromašna, ali zaista skromna udruga građana koja zaista počiva na dugu dobrovoljnosti i ljubavi prema nogometu i naravno klubu.

Tada, prije 3-4 mjeseca, klub je prestao s radom seniorske momčadi. Gradom su kolale svakakve priče što je i razumljivo jer usprkos zaista velikom omladinskom pogonu, ipak su seniori ti o kojima se najviše priča. Postavljala su se svakakva pitanja pa čak i da je samo pitanje vremena kada će se klub do kraja ugasiti. To se na svu sreću nije dogodilo i nadam se da se nikada niti neće, rekao je Mrle te nastavio. Kada smo na IO prije nekih mjesec dana raspravljali okupiti seniorsku momčad ili ne, svi smo bili jedinstveni, IDEMO. Obavilo se nekoliko razgovora sa trenerom, ovdje prisutnim nekadašnjim članom i golmanom HNK Goranina a sada golmanom i trenerom NK Mrkopalj, Sašom Krivajom.

Usporedo s time, razgovaralo se s igračima HNK Goranina koji su proljetni dio sezone igrali u drugim klubovima i koji su jedva dočekali da ponovno zaigraju za svoj i naš klub. Uz njih u nadolazećoj sezoni zaigrati će i neki drugi igrači, no o tome će više reći trener Krivaja.

Situacija u klubu je i dalje vrlo ozbiljna, što se financijskog dijela tiče, tu se nema što lagati. Međutim, volja, elan, upornost, pa čak bi se usudio reći i inat članova kluba je ogroman. Dokaz tome je neprekidni rad s mladima te uređenje svlačionice koja je urađena u trošku i angažmanu kluba, tj. prije svega trenera.

Zašto sve to? Čemu?

Jedan od prvih ciljeva koji smo si postavili na početku bio je da već u slijedećoj sezoni  privučemo što veći broj, uglavnom osnovno-školske djece, kako bi ih uključili u nogometnu školu Kluba i na taj način pospješili njihove tjelesne sposobnosti «U zdravom tijelu zdrav duh». Želja nam je nastojati raditi na daljnjem pedagoškom usavršavanju naših trenera, kako bi ovaj Klub bio glavno mjesto socijalizacije naše djece u ozbiljne i odgovorne ljude koji će jednog  dana  biti nosioci razvoja našega Grada.  

Da smo odmah zasukali rukave i krenuli s radom pokazuje činjenica da smo uspostavili, nadam se, jednu dulju i uspješnu sportsku suradnju sa HNK Orijent a na putu smo da to učinimo i sa NK Polet iz Skrada. Isto tako, uspjeli smo nabaviti novu sportsku opremu za sve mlađe uzraste (dresovi, trenirke, lopte, sada se radi na nabavci torbi). Zahvaljujem prije svega roditeljima na učešću, te sponzorima, tu moram spomenuti da su za torbe po 1.000,00 kn donirali Gorančica d.o.o., Šerif grupa (Pilana Malo selo) te Belobrajdić transport i iskopi d.o.o.. Tu ima i drugih sponzora jer u sve većoj oskudici tj. sve manjem prilivu sredstava iz Proračuna Grada Delnica, prisiljeni smo se snalaziti na ovakve načine. 

Da ne duljim više, HNK Goranin od jeseni kreće s natjecanjem seniorske momčadi u 2. Županijskoj lizi. Krajem ovog mjeseca kreće se s priprema momčadi. Sada se radi na registraciji igrača, na prijavi kluba za takmičenje, kao i na rješavanju nekih od prije zaostalih financija. Mučimo se, borimo. Što se tiče trenera, on će najbolje sam o sebi reći. Ja ga znam još iz  mlađih uzrasta HNK Goranina, iz prvog malonogometnog kluba u Delnicama, znam ga kao predanog, ozbiljnog i odgovornog sportaša i čovjeka i uvjeren sam da smo pogodili s njegovim izborom za trenera. Ja osobno u njega imam maksimalno povjerenje. Isto tako uvjeren sam da će okupiti pravu ekipu i da će se u Delnicama igrati lijep i atraktivan nogomet na zadovoljstvo svih nas kao i naših navijača i simpatizera, naravno u uvjetima koji su takvi kakvi jesu i na koje mi kao klub ne možemo utjecati. 

Goran Rački direktor kluba istaknuo je „Financijsko stanje kluba iz godine u godinu je sve lošije tako smo na početku 2012 godine imali osiguranih 320.000.00 kn sredstva su smanjena na 280.000.00 kn nakon promjene vlasti smanjena na 220.000.00 kn. Za ovu smo godinu imali predviđenih 109.000.00 koje su smanjene na 70.000.00 kn. Sijedom navedenih smanjenja financijskih sredstava morali smo donijeti nama sportašima vrlo tešku odluko o odustajanja od takmičenja u okviru 1. Županijske nogometne lige. 

Ovakvim odnosnom prema cjelokupnom sportu u našem Gradu ne možemo biti zadovoljni. Pravdanja koja konstantno slušamo o ukidanju Zakona o brdsko planinskom području smatramo neadekvatnim. Nama susjedni Gradovi i Općine financiraju sport i oni su smanjili financijska sredstva za sport ali ne način da će Udruge morati staviti „ključ u bravu“. Kao sportaši iskreno se nadamo da to nećemo morati napraviti. 

Bez obzira na sve financijske probleme i bez potpore Grada uspješno smo uz pomoć sponzora i volontera entuzijasta realizirali zacrtani program u vidu zimskog turnira „Tin Grgurić“, domaćinstva prijatelja Grada i Kluba iz „Gornje Jelenske“, realizirati ćemo i ljetni turnir pod nazivom „Tin Grgurić“. 

Ovim putem želimo se zahvaliti svim članovima naše udruge, članovima udruge „Revolt“ i vjernim sponzorima bez kojih sve ovo ne bi bilo moguće. 

Sportska infrastruktura također je veliki problem koji nas tišti i problem našeg stadiona dug je niz godina. Koliko smo upoznati naručen je idejni projekt rekonstrukcije stadiona, nadamo se da od idejnog projekta do izvedbenog odnosno rekonstrukcije nećemo čekati još dugo.“ zaključio je Rački.

Član Izvršnog odbora Mladen Bolf istaknuo je“ Trenutno radimo u uzrastima morčića, pionira, kadeta i cura. Kroz naš klub trenutno trenira oko 70setoro djece od čega 15 cura što je vrlo rijetko. Kvalitetnim radom s djecom rade treneri Marin Jerković, Marko Lalić, Tomislav Nikola te im svojim dugogodišnjim iskustvom pomažem u unaprijeđeniju i organizacijskom smislu.“ Zaključio je Bolf.

Trener Saša Krivaja istaknuo je: „ Iznimno mi je zadovoljstvo nakon 11 godina izbivanja vratiti se u matični klub i to u ulozi trenera. Čast mi je imati tu privilegiju. Što se tiče igračkog kadra i samih priprema smatramo da ćemo kvalitetnim radom biti prisutnu u samom vrhu ljestvice.“ Zaključio je Krivaja.

Summer time - Falco - Vienna calling

9. srp 2015.

Što je smiješno Martini Petranović? - repriziram post od 27.8.2014., jer je danas vrlo aktualan!

Hi, hi, hi - interna korespondencija gradski službenika
Danas smo uz „hihihi“ od samostalne upravne referentice za društvene djelatnosti Grada Delnica Martine Petranović zaprimili mail-obavijest da će se naredni natječaj za javne potrebe Grada Delnica raspisati 15. rujna 2014. godine. Znamo koliko je našoj gradskoj vlasti važnija forma od sadržaja, pa se pitam što je to toliko podcjenjivački smiješno gospođici Petranović? Izgleda da si ta samostalna službenica svašta daje za pravo što boljim poznavateljima njenog rada nije neka novost. Koliko navedena Profesorica drži do svog posla najbolje govori taj interni lapsus linguae „hihihi“

Uskoro će društveni, kulturni i sportski život ovog Grada biti svedeni su na taj drski „hihihi“, a tolika doza neprofesionalnosti i bezobrazluka ne može biti slučajna. Kada se podsjetim prošlogodišnjih lakrdija oko natječaja za javne potrebe, više mi je nego muka od sveg tog formalizma. Iritira me formalizam bilježenja pluseva i minusa u kojem jedan minus vrijedi više nego deset pluseva. Kada onda odlučuje o propustima onda je beskompromisna, no kada su njeni propusti u pitanju, tada se to ne može svesti niti pod povredu radne etike. Nevjerojatnim mi se čini da je Profesorica zaboravila metode ocjenjivanja i vrednovanja nečijeg rada, koju je trebala steći još kroz svoje školovanje.  Zbog čega je sve skupa zaboravila, suvišno je komentirati. Definitivno je u pitanju selekcija na „podobne“ i „nepodobne“! Nevjerojatno mi se čini kako tu, mi svi skupa „lutamo kao guske u magli“

Idemo dalje! Zaista sam se potrudio i pročitao Odluku o načinu financiranja javnih potreba u Gradu Delnicama koju je potpisala naša Predsjednica gradskog vijeća Nada Glad. Neupitno je ovom odlukom ozakonila apsolutizam u koristi „onoga koji nema vremena“. Svašta se tu može iščitati, tako da ne bih previše duboko ulazio u meritum stvari da se gospođa Glad ne bi na mene „nafurila“ jer znam čitati između redova. Međutim, ono što mene smeta je činjenica što se tim našim jadnim udrugama nameću birokratski normativi u stilu „hihihi“, te što nam se javno sugerira da tražimo sredstva od Županije do Europske unije da bi društveno doprinosili zajednici u kojoj živimo. U sredinama u kojima se zna „tko pije, a tko plača“ netko bi morao povući pitanje odgovornosti naše „nestašne“ samostalne službenice. No, budite bez brige, nije ona Nensi Radun, da ju se nogira i otpiše!

Tu dolazimo do još jednog zaštićenog protagoniste, našeg samostalnog upravnog referenta za razvojne projekte Grada Delnica gospodina Ivana Majnarića, poznatog po izradi fotografske priče sa prozora svoga ureda, kao i slikovitog opisa „ruke koja ga hrani“. Smatram da je njegov posao informirati nositelje interesa za fondove, a ne radno vrijeme provoditi po terasama delničkih kafića. Da je svoje radno vrijeme posvetio konkretnom poslu danas bi po tom pitanju bili napravljeni neki opipljivi pomaci. Zbog čega gospodin Majnarić i društvo šuti o novoj strategiji Europske unije po kojoj niti jedna samouprava, neprofitna ili profitna organizacija koja nije na području lokalne samouprave uključena u program ukupnog razvoja neće moći uspješno aplicirati sa svojim projektima na fondove Europske unije u budućnosti. 

No, idemo nekim redom! Ulaskom u Europsku uniju Hrvatskoj su se otvorile značajne financijske mogućnosti na području europskih fondova i financiranja projekata kroz instrumente kohezijske politike. Program ukupnog razvoja (PUR) je temeljni strateški dokument razvoja lokalne zajednice formiran u svrhu planiranja, provedbe, kontrole i ocjenjivanja ukupnog razvitka općine ili grada. Služi kao vodič i okvir lokalnoj samoupravi u procesu razvoja. Osim toga, potencijalnim investitorima daje uvid u strategiju zajednice u koju žele ulagati, dok je za donatore osnovni dokument na temelju kojega odlučuju o raspodjeli bespovratnih sredstava iz fondova. Da pojednostavim, Europske unija ima svoju strategiju koja ima vremenski rok trajanja od 2014 – 2020 i predviđena sredstva za realizaciju. Oni očekuju da sve jedinice lokalne samouprave izrade svoje strateške planove, da uključe sve nosioce interesa u taj proces, te da jasno definiraju programske ciljeve i nositelje u lokalnoj zajednici. Takav definiran program ukupnog razvoja jedinice lokalne samouprave postaje referentni dokument koji će biti ulaznica za apliciranje programa prema Europskoj uniji u budućnosti. O, tome se šuti, ili je u našem slučaju ta privilegirana mogućnost šutke već nekima dodijeljena, pitanje je sad!

Gradska doktrina „hihihi“ nas dovodi u nepovoljnu poziciju, a da toga nismo svjesni. Ovakva politika ima zadaću „mišjim koracima“ dovesti dezorijentirane udruge koje ovise o upornosti i motivu pojedinca i gradskom novcu pred zid. Da li ste pogledali projekcije proračuna, svi ti natječaji su samo forma u kojoj se iz godine u godinu kreše dostojanstvo svih nas. Svaka bi udruga morala imati priliku za aktivno sudjelovanje u osmišljavanju, provođenju te nadzoru provođenja usvojenih programa u lokalnoj zajednici. Kod nas se takve stvari guraju pod tepih. Pri tome lokalna vlast mora stvoriti uvjete za sudjelovanje javnosti u najvećoj mogućoj mjeri i pritom pokušati uključiti građane gdje god je to moguće. Međutim, sve je očitije da naša lokalna samouprava ima problem zvan centralizacija kulta ličnosti i to na svim područjima. Alarm za udruge stvara i novi Zakon o udrugama koji omogućuje po skraćenom postupku gašenje udruge, te se više neće morati provoditi dugotrajan i pravno mučan postupak likvidacije, a imovina koju posjeduje udruga pripada lokalnoj zajednici premda ista nije zaslužna u cijelosti za istu. Nije besparica problem, problem je vlast koja vrši latentni mobing nad pojedincima i pojedinim udrugama i to se vidi iz aviona. Najlakše je razmimoilaženje u mišljenjima prikazivati kao svađu. Kritika to je namijenjeno samo za one koji su ispod vaše razine djelovanja. Sve su to pitanja oko kojih mnogi ne žele razbijati glavu, ali vjerujte da naš volonterski rad žele iskoristiti osobe koje su u „sukobu interesa“ i koje imaju „parazitske“ navike društvenog života, a mi svakodnevno nalećemo na njih.

Više o "hihihi" natječaju možete saznati ovdje.

Summer time - Gianna Nannini - Bello e impossibile