20. lis 2014.

Izvanredna skupština nakon 10 mjeseci antagonizma trvljenja

Sportska zajednica Grada Delnica predstavlja izuzetno složen stručni posao kojeg mnogi ne razumiju, a  samim time niti cijene.  Bez obzira na sve napore ona nije zaživjela u punom kapacitetu zbog niza objektivnih razloga, a jedan od tih je svakako što odnos „onog koji nema vremena“ koji nikada u javnosti nije priznao legitimitet Sportske zajednice i njezinog vodstva, te nije osigurao prostor za stručan i nepristran razvoj sporta u našoj sredini. Ovim konstantnim žongliranjem između legaliteta i nelegaliteta, dolazi se do fraze koje su štetne za sportsku zajednicu a iste u javnosti stvaraju privid diktirane distance premda su sjedište Grada i sportske zajednice na istoj poštanskoj adresi!? Svojim je neodmjerenim izjavama na Gradskom vijeću, novinama i radiju potaknuo oportune stavove koji su stvorili podlogu za negativnu percepciju javnosti prema radu Sportske zajednice.

Na krilima takvih deklarativnih stavova je i ping-pong istup vijećnika Ivana Topića na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća, te Radiju Gorski kotar kao nastavak njegove politike opstrukcije rada Sportske zajednice. Motivirani Topić nikada nije zatražio dostavu informacija o radu Sportske zajednice koliko je meni poznato, niti je kroz svoje djelovanje kao gradski vijećnik iskazao neki interes za potporu cjelovitom funkcioniranju iste. Iz svega bi se dalo zaključiti da nekim osobama smeta što je aktualno vodstvo Sportske zajednice potaknulo razmišljanje o sportu s gledišta sporta, a ne politike, što je evidentno i zapravo problem u cijeloj priči. Sitno malograđansko politikantstvo preko leđa jedne sportske zajednice vrlo je poželjno za Topića što se može zaključiti ako pogledate ovaj link sa službenim stranicama jedne političke stranke (http://hcsp.hr/hcsp-delnice-delnicki-sport-ne-moze-bez-svade). Međutim, iz priloženog se vidi da  gospodin Topić je značajno isključiv i ne može razumjeti složenosti i opseg posla kojeg mora obaviti jedna sportska zajednica, a svojim upornim političkim istupima nesvjesno zadire u autonomiju sporta na razini jedne lokalne samouprave. Ponavljam takva autonomija znači očuvanje vrijednosti sporta i uvažavanje postojećih struktura sportskih organizacija uz pomoć kojih se razvijao sport u svijetu, Europi, Hrvatskoj. Delnice bi po Topiću trebale biti iznimka u kojoj sportska zajednica kao udruga više razine polaže račune Gradskom vijeću a ne svojoj Skupštini kako to piše u Statutu?! Sve to Topiću, a i mnogim drugima nije jasno, pa onda lupaju po sportskoj zajednici i njezinoj Predsjednici koja sa nosi sa nizom internih i eksternih problema o kojima sada nema smisla govoriti. Kontinuiranim obezvređivanjem napora da se jasno razluče mjerodavnosti nad sportskim programima iz javnih potreba između Grada Delnica, Odbora za kulturu, tehničku kulturu i sport, Goranskog sportskog centra i Sportske zajednice Grada Delnica, gospodin Topić ne želi uvidjeti potrebu normativnog uređivanja odnosa jer to jednostavno nije u dosegu njegovog promišljanja i takve pokušaje želi svesti pod nazivnik „demagogija“ ili „tresla se gora, rodio se miš!“.

Sa druge strane Grad Delnice po „onom koji nema vremena“ ne želi ulaziti u mjerodavnosti rada Zajednice, osim ako se pitanja ne odnose na izvršenje proračunskih poslova iz odluke Gradskog vijeća, zakonskih obaveza Grada prema Zajednici, te dodjeljivanju pokroviteljstva sa razine lokalne samouprave. Grad Delnice zadržava pravo da dodjeli istaknutim pojedincima i udrugama u sportu financijsku podršku sukladno vlastitoj procjeni što uopće nije sporno. Međutim, sporno je sazrijevanje svijesti delničke političke eliti o ulozi sportske zajednice i tu leži problem. Problem je zbog čega se uopće osnivala sportska zajednica ako joj Grad ne želi prenijeti dio svoga autoriteta i posla oko delničkog sporta!? Izgleda sa smo sportsku zajednicu osnivali isključivo radi ispunjenja predizbornog obećanja, znači čistog političkog cilja, poput „zlatnih ribica“ jer je to poželio „onaj koji nema vremena“. Pitanje sportske autonomije, društvenog autoriteta i potrebe je ključno, a to je za delničku sportsku zajednicu oduvijek predstavljao, predstavlja i predstavljati će utopiju koju jedino može zaobići neizostavni „naš Klobučar“! Bilo kako bilo, delničkim sportašima je već odavno ubijeno svako sportsko dostojanstvo, a ovo malo što je ostalo istopiti će pod navalom sportaša koji će pohrliti u naš Grad na bazične pripreme pod dirigentskom palicom GSC, dok će naši delnički sportaši sve to gledati iz prvog reda tribina zadovoljni ako nešto ušićare obilazeći gradska vrata po onoj:"bolje vrabac u ruci, nego golub na grani".

Treba li Delnicama sportska zajednica?
 
pollcode.com free polls

8. lis 2014.

Dan neovisnosti Republike Hrvatske - DA SE NE ZABORAVI!!!

Koliko ste hrvatskih zastava vidjeli danas u Gradu? Zar nam nije Dan neovisnosti, ovako sigurno ne bi bilo da je Dan Republike. Da se tako nešto nekad dogodilo za Dan Republike neko bi debelo snosio odgovornost. Gdje su sada ti agilni desničarski gradski vijećnici a i ostali kojima ne smetaju te naše hrvatske zastave kišom isprane i vjetrom potrgane po rđavim jarbolima našeg Grada. Dajte molim Vas... Hrvatski identitet po svim stupovima boluje od bolesti nazvane -”kriza”! Kriza identiteta.

3. lis 2014.

Zapljuštale ostavke u sportskoj zajednici

U delničkoj sportskoj zajednice zapljuštale su ostavke, nakon što je na  4. sjednici Izvršnog odbora, predsjednica Slavica Grgurić Pajnić izvijestila prisute o svojoj ostavci, to su učinili i svi članovi Nadzornog i Etičkog odbora. Slavica Grgurić Pajnić je kratko je obrazložila svoju odluku: „Kroz dosadašnje djelovanje onemogućavana sam na razne načine da proveden u djelo Plan i program rada koji sam prezentirala na osnivačkoj skupštini. Smatram da sam iscrpila sve mogućnosti za podizanje interne i eksterne razine komunikacije po pitanju funkcioniranja sportske zajednice, te kako nisam uspjela u tom naumu ova ostavka je logičan sijed događaja“

Izvanredna sjednica Skupštine koja će imati izborni karakter najavljena je za 31. listopada 2014. godine, dok će na adresu klubova biti dostavljeni poziv, upute i radni materijal.


Poziv, upute i radini materijal možete pogledati, ovdje.

29. ruj 2014.

Demokracija nije anarhija!

Demokracija nije anarhija, i nitko nema pravo vrijeđati, omalovažavati i optuživati druge bez dokaza, i to još nepotpisan. Stalno ističem da svi vi koji čitate ovaj blog točno znate tko piše tekst, ali to opet ne priječi pojedince da se kukavički skrivaju i napadaju iza nepotpisanih komentara. Žalosti me i činjenica da se neki "komentatori" obrušavaju sa velikom mržnjom na mene i sve ostale.

Kako je na ovom blogu počela prepiska oko navodnog sukoba interesa delničkog gradonačelnika i zamjenice zbog kojeg se meni  trlja nos, molim sve čitatelje koji više-manje anonimno komentiraju na ovom blogu da uvaže sljedeće: 

(http://www.sukobinteresa.hr/posi/posifiles.nsf/0/9BB9C593DC85D844C1257D6200274DCD/$FILE/Ivica_Knezevic_M-119-14.pdf)

Vjerujem da će također zamjenica gradonačelnika uskoro objasniti što se krije iza svega ovoga: 

(http://www.sukobinteresa.hr/posi/posifiles.nsf/0/58F064E5E5DC2D29C1257D47003CC61E/$FILE/Katarina_Mihelcic_SI-101-14.pdf)

Ovaj post ne stavljam jer me je netko prestrašio tužbom. Sa velikim nestrpljenjem je čekam
zajedno sa uredništvima portala Dnevnik.hr, tportala, Dalmacijanews, Pixsell , Gorskim novostima itd..., Privatni blog sa velikanima hrvatskog on-line novinarstva. Baš mi godi taj kompliment. Međutim da se vratim temi, danas sam provjerio većinu navoda i komentara koji su osvanuli ovog vikenda i došao do zaključaka koje smatram istinitim, te ako želite ih uvažite ili ne vama na izbor.

Molim da se svaka daljnja diskusija po tome pitanju se vodi argumentirano ako već koristite mogućnost ovog bloga da iznesete svoj stav. Ja imam pravo na svoje mišljenje kao i svatko od Vas, stoga preuzmite odgovornost za napisano, napravite si blog i pište o svemu što želite a ja ću se držati svojih tema sviđalo se to "onome koji nema vremena" ili ne.



LP,I

PS. Danas u 15:30 možete prisustvovati komisijskom pregledu nogometnog igrališta sa gospodinom iz Zagreba, što god to značilo, u organizaciji neizostvanog Predsijednika odbora za sport i zaposlenika GSC. Molimo sve koji imaju veze sa nogometnim klubom da iskoriste priliku i dođu vidjeti što se to događa oko igralište.

25. ruj 2014.

Vox populi, vox dei

"Tko, ako ne mi? Kada, ako ne sada?" Gdje, na Goranskoj zimi! Izvolite, komentari otvoreni...

22. ruj 2014.

Autobusna stanica

Nije važno odakle sam, sve dok znadeš kuda putujem...
Danas o nečem sasvim drugačijem! Povod je slučajan susret s osobom s kojom nemam previše toga zajedničkog i njezina reakcija na naš susret. Jednostavno, ubija me malodušnost čovjeka koji pri svakoj teškoći, te izostanku trenutnog uspjeha tvrdoglavo razmišlja o odustajanju i započinje sa planiranjem strategije uzmaka. Sve se može zakomplicirati kad netko traži izlaz kroz fraze tipa: „nije ovo za mene“, „ja to nisam u stanju“, „ovo je prevelik zalogaj“, i tome slične jadikovke. Sve su to znakovi malodušnosti. Međutim, kad se sagleda širi kontekst, tada se mogu izvući zaključci po kojima nekim ljudima možeš reći jednom i oni to shvate jer žele shvatiti. Drugima možeš i tisuću puta ponavljati, ali oni jednostavno ne mogu prihvatiti i točka. Tko može, može, tko neće, niti ne može. Kada se čovjek pomiri s tom činjenicom život mu postaje lakši i jednostavniji. Naravno da je to puno lakše napisati, a puno teže živjeti.
 
Slojevitosti ljudskih odnosa kroz svakodnevni život nižu se kao na filmskoj vrpci. Da li se čovjek ima pravo ljutiti na postupke drugih osoba? Shvatio sam da je najteže investirati u ljude. Ljudi kao ljudi, mogu svašta ili gotovo ništa, cijelo ovo društvo je zasnovano na nekakvim stečenim privilegijama, komforu i prosječnosti. Kad čovjek želi razviti nove kapacitete,  osuđen je na stigmatizaciju i nerazumijevanje svake vrste. Idemo linijom manjeg otpora, pa što bude. Možemo mi misilti što želimo, ali apatija duha nas ubija. Sve što ne stvara obavezu dobro je, sve što utječe na naš najvredniji resurs – vrijeme, suvišno je.
 
Ponekad se zaista osjećam kao autobusna stanica, ljudi odlaze i dolaze kao autobusi a ja stojim tu i ispunjavam svoju funkciju. Da parafraziram: tko od nas primjećuje autobusnu stanicu kad ne pljušti kiša? Gotovo nitko, jer se autobus može čekati i vani, na ugibalištu. Međutim, ukoliko nas uhvati pljusak, onda potražimo zaklon unutar te naoko nevažne stvari. Trenutak kasnije počnem razmišljati o komforu tog prostora, a kada stigne novi autobus, više mi ništa nije bitno - odlazim. Upravo zbog toga više ne mogu biti autobusna stanica! Kao što više ne mogu razbijati glavu oko nečije ravnodušnosti. Teško mi je shvatiti kad netko kaže, onako usput na ulici: „Izgleda da se Vi jako ljutite na mene!“, međutim odmah znate ne čemu ste. Poštovanje je precijenjena kategorija. Za nas, Gorane, kaže se da ne vidimo šumu od stabla. I da znate, to je točno. Ne vidimo daljnji cilj u životu jer preživljavamo i bavimo se trivijalnostima. Trivijalnostima jednog bloga, dok veliki igrači nas svakodnevno gaze poput parnog valjka a da toga uopće nismo svijesni.

21. ruj 2014.

Dvije bronce Grgurić Pajnić u Rumunjskoj


Hrvatska veteranska reprezentacija u atletici
Ovogodišnje 24. Balkanske atletske veteranske igre održavaju se od 19. - 21.9.2014. godine u Rumunjskoj. Dobre vijesti stižu iz Bukurešta ovog vikenda gdje je Slavica Grgurić Pajnić nakon bronce u bacanju kugle, današnje natjecanje u disku završila je također na trećoj poziciji. Ovim vrijednim rezultatima delnički sport je bogatiji za dva značajna međunarodno rezultata i to u kraljci sportova – atletici!

Čestitamo!


Više o ostalim rezultatima možete saznati, ovdje.

17. ruj 2014.

Skijaške skakaonice, nedovršena priča

Delničke skakaonice, DA ili NE
Da budemo malo aktualni, Goranska zima pisala je o problematici skijaških skokova u Delnicama prošle godine u lipnju i ove godine u siječnju. Nakon, višemjesečnog dopisivanja sa gospodinom Zamernikom napravljen je intervju, na što je nakon objave uslijedila žestoka reakcija Darka Štimca puna osobnih diskvalifikacija i prijetnji, no to je jedna druga priča. U siječnju smo svjedočili novom novinskom "duelu". Tada sam djelomično podržao gospodina Štimca, ali isto tako sam upozorio na netransparentnost cijele priče u kojoj imam previše nepoznanica i razočaranih ljudi. Više o problematici skijaških skokova saznajte, ovdje.

 Skakaonice bi Delnicama malo uzele, a puno donijele

 Skakaonice su iluzija od koje treba odustati

Danas, ponovno se događaju neke više nego čudne stvari vezane uz skakaonice, stadion i ledenu dvoranu ali ovog puta u režiji GSC. Tko, što i sa čime uskoro bi trebalo izaći na vidjelo dana, međutim kako strategije sporta u našem Gradu nema, bilo bi interesantno čuti što kaže Direktor GSC Dario Medvedec, kada pročita ovo, nije prošlo niti godina dana a već proturječnost.  

VOX POPULI - 1. delnički blog-građanski referendum!!!

Da li nam trebaju skijaške skakonice?
  
pollcode.com free polls 

7. ruj 2014.

Diverzifikacija u TZ Grada Delnica

Diverzifikacija sadržaja donjet će profit!?
Prva nedjelja u mjesecu uobičajeno je namjenjena čitanju novog izdanja „Goranskog“ a kada tamo na „delničkoj“ strani nova direktorica TZ Grada Delnica Mirela Srkoč Šenkinc nam govori o diverzifikaciji. Stvarno, sam se zamsilio kada sam pročitao taj novi pojam i odmah mi je bilo jasno da i dalje nećemo razumjeti što nam se to događa oko naše turističke zajednice. Stoga, dozvolite da Vam približim taj novi pojam koji će biti spas za delnički turizam.

Diverzifikacija (engl. diversification, njem. Verschiedenartigkeit, Diversifizierung) je upotpunjavanje ili proširivanje proizvodnog ili prodajnog asortimana uključivanjem novih proizvoda i usluga koji se razlikuju od dosadašnjih. Ti novi proizvodi i usluge nude se na drugim segmentima tržišta, proizvedeni su na drukčijem proizvodnom procesu, primjena i način upotrebe novih proizvoda i usluga su drukčiji od postojećih. Poduzeće s mnoštvom proizvoda i usluga je diverzificirano poduzeće.

S obzirom na specifičnosti obilježja pojedinih proizvoda ili grupa proizvoda u ukupnom asortimanu poduzeća razlikujemo tri osnovna oblika diverzificiranja proizvoda: horizontalno (poduzeće širi asortiman proizvodima iste ili slične namjene), vertikalno (poduzeće širi asortiman poluproizvodima i dijelovima koje je prije nabavljalo od drugih) i lateralno (poduzeće širi asortiman međusobno potpuno nepovezanim proizvodima).

Eto, to Vam je to, ili lajički ako želite: „Dobar poduzetnik zna da ne smije stavljati „sva jaja u istu košaru“, samo je pitanje što smo mi to sadržajno novo čuli!?

Više o svemu pročitajte, ovdje.