29. ruj 2014.

Demokracija nije anarhija!

Demokracija nije anarhija, i nitko nema pravo vrijeđati, omalovažavati i optuživati druge bez dokaza, i to još nepotpisan. Stalno ističem da svi vi koji čitate ovaj blog točno znate tko piše tekst, ali to opet ne priječi pojedince da se kukavički skrivaju i napadaju iza nepotpisanih komentara. Žalosti me i činjenica da se neki "komentatori" obrušavaju sa velikom mržnjom na mene i sve ostale.

Kako je na ovom blogu počela prepiska oko navodnog sukoba interesa delničkog gradonačelnika i zamjenice zbog kojeg se meni  trlja nos, molim sve čitatelje koji više-manje anonimno komentiraju na ovom blogu da uvaže sljedeće: 

(http://www.sukobinteresa.hr/posi/posifiles.nsf/0/9BB9C593DC85D844C1257D6200274DCD/$FILE/Ivica_Knezevic_M-119-14.pdf)

Vjerujem da će također zamjenica gradonačelnika uskoro objasniti što se krije iza svega ovoga: 

(http://www.sukobinteresa.hr/posi/posifiles.nsf/0/58F064E5E5DC2D29C1257D47003CC61E/$FILE/Katarina_Mihelcic_SI-101-14.pdf)

Ovaj post ne stavljam jer me je netko prestrašio tužbom. Sa velikim nestrpljenjem je čekam
zajedno sa uredništvima portala Dnevnik.hr, tportala, Dalmacijanews, Pixsell , Gorskim novostima itd..., Privatni blog sa velikanima hrvatskog on-line novinarstva. Baš mi godi taj kompliment. Međutim da se vratim temi, danas sam provjerio većinu navoda i komentara koji su osvanuli ovog vikenda i došao do zaključaka koje smatram istinitim, te ako želite ih uvažite ili ne vama na izbor.

Molim da se svaka daljnja diskusija po tome pitanju se vodi argumentirano ako već koristite mogućnost ovog bloga da iznesete svoj stav. Ja imam pravo na svoje mišljenje kao i svatko od Vas, stoga preuzmite odgovornost za napisano, napravite si blog i pište o svemu što želite a ja ću se držati svojih tema sviđalo se to "onome koji nema vremena" ili ne.



LP,I

PS. Danas u 15:30 možete prisustvovati komisijskom pregledu nogometnog igrališta sa gospodinom iz Zagreba, što god to značilo, u organizaciji neizostvanog Predsijednika odbora za sport i zaposlenika GSC. Molimo sve koji imaju veze sa nogometnim klubom da iskoriste priliku i dođu vidjeti što se to događa oko igralište.

25. ruj 2014.

Vox populi, vox dei

"Tko, ako ne mi? Kada, ako ne sada?" Gdje, na Goranskoj zimi! Izvolite, komentari otvoreni...

22. ruj 2014.

Autobusna stanica

Nije važno odakle sam, sve dok znadeš kuda putujem...
Danas o nečem sasvim drugačijem! Povod je slučajan susret s osobom s kojom nemam previše toga zajedničkog i njezina reakcija na naš susret. Jednostavno, ubija me malodušnost čovjeka koji pri svakoj teškoći, te izostanku trenutnog uspjeha tvrdoglavo razmišlja o odustajanju i započinje sa planiranjem strategije uzmaka. Sve se može zakomplicirati kad netko traži izlaz kroz fraze tipa: „nije ovo za mene“, „ja to nisam u stanju“, „ovo je prevelik zalogaj“, i tome slične jadikovke. Sve su to znakovi malodušnosti. Međutim, kad se sagleda širi kontekst, tada se mogu izvući zaključci po kojima nekim ljudima možeš reći jednom i oni to shvate jer žele shvatiti. Drugima možeš i tisuću puta ponavljati, ali oni jednostavno ne mogu prihvatiti i točka. Tko može, može, tko neće, niti ne može. Kada se čovjek pomiri s tom činjenicom život mu postaje lakši i jednostavniji. Naravno da je to puno lakše napisati, a puno teže živjeti.
 
Slojevitosti ljudskih odnosa kroz svakodnevni život nižu se kao na filmskoj vrpci. Da li se čovjek ima pravo ljutiti na postupke drugih osoba? Shvatio sam da je najteže investirati u ljude. Ljudi kao ljudi, mogu svašta ili gotovo ništa, cijelo ovo društvo je zasnovano na nekakvim stečenim privilegijama, komforu i prosječnosti. Kad čovjek želi razviti nove kapacitete,  osuđen je na stigmatizaciju i nerazumijevanje svake vrste. Idemo linijom manjeg otpora, pa što bude. Možemo mi misilti što želimo, ali apatija duha nas ubija. Sve što ne stvara obavezu dobro je, sve što utječe na naš najvredniji resurs – vrijeme, suvišno je.
 
Ponekad se zaista osjećam kao autobusna stanica, ljudi odlaze i dolaze kao autobusi a ja stojim tu i ispunjavam svoju funkciju. Da parafraziram: tko od nas primjećuje autobusnu stanicu kad ne pljušti kiša? Gotovo nitko, jer se autobus može čekati i vani, na ugibalištu. Međutim, ukoliko nas uhvati pljusak, onda potražimo zaklon unutar te naoko nevažne stvari. Trenutak kasnije počnem razmišljati o komforu tog prostora, a kada stigne novi autobus, više mi ništa nije bitno - odlazim. Upravo zbog toga više ne mogu biti autobusna stanica! Kao što više ne mogu razbijati glavu oko nečije ravnodušnosti. Teško mi je shvatiti kad netko kaže, onako usput na ulici: „Izgleda da se Vi jako ljutite na mene!“, međutim odmah znate ne čemu ste. Poštovanje je precijenjena kategorija. Za nas, Gorane, kaže se da ne vidimo šumu od stabla. I da znate, to je točno. Ne vidimo daljnji cilj u životu jer preživljavamo i bavimo se trivijalnostima. Trivijalnostima jednog bloga, dok veliki igrači nas svakodnevno gaze poput parnog valjka a da toga uopće nismo svijesni.

21. ruj 2014.

Dvije bronce Grgurić Pajnić u Rumunjskoj


Hrvatska veteranska reprezentacija u atletici
Ovogodišnje 24. Balkanske atletske veteranske igre održavaju se od 19. - 21.9.2014. godine u Rumunjskoj. Dobre vijesti stižu iz Bukurešta ovog vikenda gdje je Slavica Grgurić Pajnić nakon bronce u bacanju kugle, današnje natjecanje u disku završila je također na trećoj poziciji. Ovim vrijednim rezultatima delnički sport je bogatiji za dva značajna međunarodno rezultata i to u kraljci sportova – atletici!

Čestitamo!


Više o ostalim rezultatima možete saznati, ovdje.

17. ruj 2014.

Skijaške skakaonice, nedovršena priča

Delničke skakaonice, DA ili NE
Da budemo malo aktualni, Goranska zima pisala je o problematici skijaških skokova u Delnicama prošle godine u lipnju i ove godine u siječnju. Nakon, višemjesečnog dopisivanja sa gospodinom Zamernikom napravljen je intervju, na što je nakon objave uslijedila žestoka reakcija Darka Štimca puna osobnih diskvalifikacija i prijetnji, no to je jedna druga priča. U siječnju smo svjedočili novom novinskom "duelu". Tada sam djelomično podržao gospodina Štimca, ali isto tako sam upozorio na netransparentnost cijele priče u kojoj imam previše nepoznanica i razočaranih ljudi. Više o problematici skijaških skokova saznajte, ovdje.

 Skakaonice bi Delnicama malo uzele, a puno donijele

 Skakaonice su iluzija od koje treba odustati

Danas, ponovno se događaju neke više nego čudne stvari vezane uz skakaonice, stadion i ledenu dvoranu ali ovog puta u režiji GSC. Tko, što i sa čime uskoro bi trebalo izaći na vidjelo dana, međutim kako strategije sporta u našem Gradu nema, bilo bi interesantno čuti što kaže Direktor GSC Dario Medvedec, kada pročita ovo, nije prošlo niti godina dana a već proturječnost.  

VOX POPULI - 1. delnički blog-građanski referendum!!!

Da li nam trebaju skijaške skakonice?
  
pollcode.com free polls 

7. ruj 2014.

Diverzifikacija u TZ Grada Delnica

Diverzifikacija sadržaja donjet će profit!?
Prva nedjelja u mjesecu uobičajeno je namjenjena čitanju novog izdanja „Goranskog“ a kada tamo na „delničkoj“ strani nova direktorica TZ Grada Delnica Mirela Srkoč Šenkinc nam govori o diverzifikaciji. Stvarno, sam se zamsilio kada sam pročitao taj novi pojam i odmah mi je bilo jasno da i dalje nećemo razumjeti što nam se to događa oko naše turističke zajednice. Stoga, dozvolite da Vam približim taj novi pojam koji će biti spas za delnički turizam.

Diverzifikacija (engl. diversification, njem. Verschiedenartigkeit, Diversifizierung) je upotpunjavanje ili proširivanje proizvodnog ili prodajnog asortimana uključivanjem novih proizvoda i usluga koji se razlikuju od dosadašnjih. Ti novi proizvodi i usluge nude se na drugim segmentima tržišta, proizvedeni su na drukčijem proizvodnom procesu, primjena i način upotrebe novih proizvoda i usluga su drukčiji od postojećih. Poduzeće s mnoštvom proizvoda i usluga je diverzificirano poduzeće.

S obzirom na specifičnosti obilježja pojedinih proizvoda ili grupa proizvoda u ukupnom asortimanu poduzeća razlikujemo tri osnovna oblika diverzificiranja proizvoda: horizontalno (poduzeće širi asortiman proizvodima iste ili slične namjene), vertikalno (poduzeće širi asortiman poluproizvodima i dijelovima koje je prije nabavljalo od drugih) i lateralno (poduzeće širi asortiman međusobno potpuno nepovezanim proizvodima).

Eto, to Vam je to, ili lajički ako želite: „Dobar poduzetnik zna da ne smije stavljati „sva jaja u istu košaru“, samo je pitanje što smo mi to sadržajno novo čuli!?

Više o svemu pročitajte, ovdje.

27. kol 2014.

Što je smiješno Martini Petranović?

Hi, hi, hi - interna korespondencija gradski službenika
Danas smo uz „hihihi“ od samostalne upravne referentice za društvene djelatnosti Grada Delnica Martine Petranović zaprimili mail-obavijest da će se naredni natječaj za javne potrebe Grada Delnica raspisati 15. rujna 2014. godine. Znamo koliko je našoj gradskoj vlasti važnija forma od sadržaja, pa se pitam što je to toliko podcjenjivački smiješno gospođici Petranović? Izgleda da si ta samostalna službenica svašta daje za pravo što boljim poznavateljima njenog rada nije neka novost. Koliko navedena Profesorica drži do svog posla najbolje govori taj interni lapsus linguae „hihihi“

Uskoro će društveni, kulturni i sportski život ovog Grada biti svedeni su na taj drski „hihihi“, a tolika doza neprofesionalnosti i bezobrazluka ne može biti slučajna. Kada se podsjetim prošlogodišnjih lakrdija oko natječaja za javne potrebe, više mi je nego muka od sveg tog formalizma. Iritira me formalizam bilježenja pluseva i minusa u kojem jedan minus vrijedi više nego deset pluseva. Kada onda odlučuje o propustima onda je beskompromisna, no kada su njeni propusti u pitanju, tada se to ne može svesti niti pod povredu radne etike. Nevjerojatnim mi se čini da je Profesorica zaboravila metode ocjenjivanja i vrednovanja nečijeg rada, koju je trebala steći još kroz svoje školovanje.  Zbog čega je sve skupa zaboravila, suvišno je komentirati. Definitivno je u pitanju selekcija na „podobne“ i „nepodobne“! Nevjerojatno mi se čini kako tu, mi svi skupa „lutamo kao guske u magli“

Idemo dalje! Zaista sam se potrudio i pročitao Odluku o načinu financiranja javnih potreba u Gradu Delnicama koju je potpisala naša Predsjednica gradskog vijeća Nada Glad. Neupitno je ovom odlukom ozakonila apsolutizam u koristi „onoga koji nema vremena“. Svašta se tu može iščitati, tako da ne bih previše duboko ulazio u meritum stvari da se gospođa Glad ne bi na mene „nafurila“ jer znam čitati između redova. Međutim, ono što mene smeta je činjenica što se tim našim jadnim udrugama nameću birokratski normativi u stilu „hihihi“, te što nam se javno sugerira da tražimo sredstva od Županije do Europske unije da bi društveno doprinosili zajednici u kojoj živimo. U sredinama u kojima se zna „tko pije, a tko plača“ netko bi morao povući pitanje odgovornosti naše „nestašne“ samostalne službenice. No, budite bez brige, nije ona Nensi Radun, da ju se nogira i otpiše!

Tu dolazimo do još jednog zaštićenog protagoniste, našeg samostalnog upravnog referenta za razvojne projekte Grada Delnica gospodina Ivana Majnarića, poznatog po izradi fotografske priče sa prozora svoga ureda, kao i slikovitog opisa „ruke koja ga hrani“. Smatram da je njegov posao informirati nositelje interesa za fondove, a ne radno vrijeme provoditi po terasama delničkih kafića. Da je svoje radno vrijeme posvetio konkretnom poslu danas bi po tom pitanju bili napravljeni neki opipljivi pomaci. Zbog čega gospodin Majnarić i društvo šuti o novoj strategiji Europske unije po kojoj niti jedna samouprava, neprofitna ili profitna organizacija koja nije na području lokalne samouprave uključena u program ukupnog razvoja neće moći uspješno aplicirati sa svojim projektima na fondove Europske unije u budućnosti. 

No, idemo nekim redom! Ulaskom u Europsku uniju Hrvatskoj su se otvorile značajne financijske mogućnosti na području europskih fondova i financiranja projekata kroz instrumente kohezijske politike. Program ukupnog razvoja (PUR) je temeljni strateški dokument razvoja lokalne zajednice formiran u svrhu planiranja, provedbe, kontrole i ocjenjivanja ukupnog razvitka općine ili grada. Služi kao vodič i okvir lokalnoj samoupravi u procesu razvoja. Osim toga, potencijalnim investitorima daje uvid u strategiju zajednice u koju žele ulagati, dok je za donatore osnovni dokument na temelju kojega odlučuju o raspodjeli bespovratnih sredstava iz fondova. Da pojednostavim, Europske unija ima svoju strategiju koja ima vremenski rok trajanja od 2014 – 2020 i predviđena sredstva za realizaciju. Oni očekuju da sve jedinice lokalne samouprave izrade svoje strateške planove, da uključe sve nosioce interesa u taj proces, te da jasno definiraju programske ciljeve i nositelje u lokalnoj zajednici. Takav definiran program ukupnog razvoja jedinice lokalne samouprave postaje referentni dokument koji će biti ulaznica za apliciranje programa prema Europskoj uniji u budućnosti. O, tome se šuti, ili je u našem slučaju ta privilegirana mogućnost šutke već nekima dodijeljena, pitanje je sad!

Gradska doktrina „hihihi“ nas dovodi u nepovoljnu poziciju, a da toga nismo svjesni. Ovakva politika ima zadaću „mišjim koracima“ dovesti dezorijentirane udruge koje ovise o upornosti i motivu pojedinca i gradskom novcu pred zid. Da li ste pogledali projekcije proračuna, svi ti natječaji su samo forma u kojoj se iz godine u godinu kreše dostojanstvo svih nas. Svaka bi udruga morala imati priliku za aktivno sudjelovanje u osmišljavanju, provođenju te nadzoru provođenja usvojenih programa u lokalnoj zajednici. Kod nas se takve stvari guraju pod tepih. Pri tome lokalna vlast mora stvoriti uvjete za sudjelovanje javnosti u najvećoj mogućoj mjeri i pritom pokušati uključiti građane gdje god je to moguće. Međutim, sve je očitije da naša lokalna samouprava ima problem zvan centralizacija kulta ličnosti i to na svim područjima. Alarm za udruge stvara i novi Zakon o udrugama koji omogućuje po skraćenom postupku gašenje udruge, te se više neće morati provoditi dugotrajan i pravno mučan postupak likvidacije, a imovina koju posjeduje udruga pripada lokalnoj zajednici premda ista nije zaslužna u cijelosti za istu. Nije besparica problem, problem je vlast koja vrši latentni mobing nad pojedincima i pojedinim udrugama i to se vidi iz aviona. Najlakše je razmimoilaženje u mišljenjima prikazivati kao svađu. Kritika to je namijenjeno samo za one koji su ispod vaše razine djelovanja. Sve su to pitanja oko kojih mnogi ne žele razbijati glavu, ali vjerujte da naš volonterski rad žele iskoristiti osobe koje su u „sukobu interesa“ i koje imaju „parazitske“ navike društvenog života, a mi svakodnevno nalećemo na njih.

Više o "hihihi" natječaju možete saznati ovdje.