20. kol 2014.

Tajni razgovori o rekonstrukciji stadiona!?

Posljednjih dana u određenim zatvorenim krugovima provodi se nova površna rasprava oko rekonstrukcije delničkog nogometnog stadiona. Pokušaj da se putem Gradskog odbora za sport ciljano isforsira i nametne neko rješenje nije urodilo željenim rezultatom. Problematika interesa Grada i interesa trgovačkog društva koje upravlja sportskim objektima teško se može kvalitetno opisati kroz djelovanje jedne, jedine i neupitno samozatajne osobe kada je u pitanju gradski sport. Očito, nekima povijest nije bila dovoljna učiteljica života i ponovno srljamo kao „guske u magli“. Ovdje se radi o velikom javnom interesu i poslu oko kojeg se vuku politički repovi bivših vladajućih garnitura. Ne bismo li trebali dobiti neke odgovore prije nego započnemo ponovno nešto raditi? Nije li krajnje neprofesionalno da osobe koje imaju prste u svemu tome ponovno pripremaju isti posao kao da se ništa nije dogodilo? Dosad smo svašta progutali pod izlikom razvoja sportskog turizma, utukli silne milijune kuna i ništa…„pojeo vuk magare“.  I sad se ponovno, bez mogućnosti javne rasprave i definiranja jasnih projektnih ciljeva svih nositelja interesa (korisnika tog prostora), radi „račun bez krčmara“. Studija isplativosti, što je to, strategija sporta, nevažno. Koliko mi to imamo nogometnih igrališta, kakva nam je uopće mreža te sportske infrastrukture. Nije važno što trend bavljenja individualnim sportovima daje značajniji prihod nego ekipni sportovi na područjima koji su klimatski i reljefno nalik nama. Zimski sportski turizam je već desetljećima u defanzivi naspram ljetnog, rekreacija predstavlja „zlatnu koku“ za aktivan odmor koji traži moderan čovjek. Imam dojam da se ovdje radi više o privatnoj, a ne javnoj investiciji. Iznova nam se želi nametnuti potreba rješavanja problema jedne interesne skupine kao sudbonosna za pitanje delničkog sporta. Nisam protiv rekonstrukcije stadiona, da bude svima jasno. Protiv sam opsega i načina na koji se to želi ponovno nestručno provesti.

Josip Grgurić - idejna skica sportsko-rekreacijske zone Japlenški vrh 
Tko, što i kako radi uskoro će izaći na vidjelo. Međutim, pitanje sportsko rekreacijske zone Japlenški vrh i njene infrastrukture ne može biti pitanje pojedinaca,  nego treba ostvariti konsenzus cjelokupne sportske, turističke i društvene javnosti u lokalnoj zajednici. E, baš tu, u toj lokalnoj zajednici djeluje Sportska zajednica kojoj je ubijeno dostojanstvo rada, koja se zaobilazi, ponižava i marginalizira. Izgleda da je bilo dovoljno ispuniti predizborno obećanje, osnovati zajednicu, a onda će „onaj koji nema vremena“ u prigodnoj radio emisiji u društvu simpatične „novinarke kojoj se ime ne spominje“ sve prikazati kao evidentnu nesposobnost zajednice da se organizira kroz funkcionalni rad. Nemojte misliti da je to slučajno! Nije! Radi se o pažljivo biranom trenutku. Sindrom „naših“ i „vaših“ nas ponovno drma. Uskoro se donosi novi proračun, a s njim i nove glavobolje jer treba zadovoljiti „tržište birača“ a novaca ima malo u gradskoj „kasici prasici“. Kada se bolje razmisli u stvarnosti bilo bi poželjno barem na trenutak skrenuti pažnju s glavnog pitanja koje će obilježiti funkcioniranje delničkog sporta u idućih godinu dana – sportski proračun (redovna djelatnost udruga + korištenje sportske infrastrukture + kapitalne investicije u sportu + značajni sportski projekti + stipendiranje sportaša). Naravno, politički gledano poželjno je pronaći nekog krivca, Sportska zajednica se nudi kao na „pladnju“, to je i slijepcu jasno.   

17. kol 2014.

Delnice grade pod Petehovcem, bajne Polane su kao iz sna...

Kako to navodi delnička turistička zajednica na svom portalu, Petehovac zauzima posebno mjesto u delničkom sportu i turizmu. Nije nimalo slučajno da u Delnicama svi padaju gotovo u nesvijest na spomen Petehovca, čak su neki nostalgično opjevali njegove prirodne ljepote, proslavili izborne pobjede i godišnjice mature, te ga zaboravili do neke nove prilike. Petehovac ima svoje sportske i turističke adute ali isto tako ima i velike nedostatke kojih postane svjesni kada nešto želite ozbiljno raditi i organizirati na tome prostoru. Vrijeme prolazi a problemi se ne rješavaju, već kao i kod drugi stvari sve je prepušteno trenutku i stihiji.

Petehovac, jučer, danas i sutra!?
Nakon 34 godine orijentacijski sport se vratilo na Petehovac, gotovo tri i pol desetljeća nam je trebalo da taj sportsko-rekreacijski sadržaj vratimo na jedno od kultnih mjesta za hrvatsku orijentacijsku zajednicu. Međutim, ona poznata delnička „bilo jednom, pa se spominjalo“ ponovila bi se da nije bilo upornosti članova orijentacijskog kluba koji su bez potpore Grada Delnica i uz opstrukciju „onog koji nema vremena“ pripremili i izradili novu kartu područja Petehovac koja je omogućila uspješnu pripremu i organizaciju Croatia Open-a na tom području.


Možemo reći da je špica turističke sezone u Delnicama i ove godine završila sa završetkom tog natjecanja samo što ljudi koji skrbe o našem turizmu to ne mogu primijetiti zbog uzavrele borbe oko raspodjele „turističkih fotelja“ i kronične sujete. Isto, tako sve to skupa ne mogu uvidjeti niti lokalni novinari koji me posljednjih dana olajavaju da nisu primili pozivnicu i informacije o održavanju Croatia Open-a. Što da kažem, ništa, pa nitko od  njih nije zatražio novinarsku akreditaciju, da su iskazali profesionalni interes bili bi servisirani sa informacija. Međutim, da se ne lažemo, ipak se tu radi o drugim stvarima, zar ne!

6. kol 2014.

Delničan preživio kaos u Kabul!

čn. Predrag Toplak
Samo zahvaljujući profesionalnoj uvježbanosti, smirenosti, ali i sreći časnički namjesnik Predrag Toplak preživio je teroristički napad u Kabulu. Toplak na tamošnjoj vojnoj akademiji obavlja dužnost starijeg savjetnika za obuku vojnika i dočasnika afganistanske vojske i u trenutku pucnjave nalazio se nedaleko od mjesta napada u kojem je poginuo američki general Green. Srećom, ostao je neozlijeđen.


Časnički namjesnik Toplak ima iza sebe impozantnu vojnu karijeru, jedan je od najiskusnijih dočasnika u Hrvatskoj vojsci u kojoj je skoro cijelu vojnu karijeru posvetio obuci vojnika. Početkom devedesetih godina radio je zajedno s pripadnicima MPRI-a na uspostavljanju dočasničkog kadra HV-a. Dočasničku akademiju Kopnene vojske SAD-a završio je 1998. godine, kao prvi pripadnik OS RH koji je završio zahtjevnu izobrazbu. Po povratka u Hrvatsku, časnički namjesnik Toplak postaje prvi po redu Prvi dočasnik OS RH i tu dužnost obnašao je od 1999. do 2003. godine. Na prijedlog tadašnjeg vojnog izaslanika SAD-a u Hrvatskoj, 16. lipnja 2011. godine, Toplak ulazi u Kuću slavnih Dočasničke akademije Kopnene vojske SAD-a u Fort Blissu. Iza sebe ima i vojnodiplomatsku karijeru jer je uspješno obavljao zadaće u NATO-om zapovjedništvu u Bruxellesu. U Domovinskom ratu bio je pripadnik 138. brigade HV.


4. kol 2014.

Otišao posljednji hajduk sa Lujzinske ceste

Posljednji puta kada sam na Goranskoj zimi spomenuo gospodina Antona Štefančića, po meni najosebujnijeg goranskog pisca, nisam niti slutio da ću za nešto više od godine morati napisati „Otišao je posljednji hajduk sa Lujzinske ceste u svojoj 83 godini života“.  

Anton Štefančić 1931 - 2014
Samozatajni pučki pisac Štefančić sa skradske Planine nam je ostavio najljepše opise neukroćenih prirodnih ljepota i teških životnih sudbina goranskih ljudi kroz minula stoljeća koje je vješto opisao  u svojim romanima:  Demon goranskih šuma, Osveta u vražjem prolazu, Krvava granica i Hajduci s Lujzinske ceste.

O kakvom se značaju njegovog literarnog djela radi, niti danas mnogi nisu svjesni a u okvirima goranskog spisateljstva nema mu ravna. Gorani, nemaju puno pisaca koji progovaraju o našem podneblju i ljudima kroz formu romana kao najopsežnijem i najsloženijem proznom obliku u književnosti. Tihi i skromni odlazak velikog goranskog pisca, koji je kroz svoje romane nanizao brojne događaje, likove, opise i prikaze društva u cjelini najbolje oslikava i površnost današnjeg načina života koji nas obasipava senzacionalizmom svake vrste. Puno je važnije što će neki lokalni političar iskočiti iz paštete i izreći nešto u cilju dnevno političkih igara u novinama ili lokalnom radiju, nego što nas je napustio pučki pisac koji je toliko svoga vremena, znanja i truda uložio u pisanu kulturu ovog našeg surovog kraja. Zamislimo se malo svi nad tom činjenicom, da li nam je važnija štrudla ili kulturni identitet!? Zastanimo barem na trenutak u svojim mislima i pokušajmo uočiti da se tu radi, htjeli mi to priznati ili ne, o epskim djelima goranske književnosti ili nečem tako prolaznom. O, Bože, kako me takva goranska ravnodušnost jednostavno izluđuju.

Naslovna stranica romana
Moj prvi susret sa Štefančićem dogodio se kada sam bio još u osnovnoj školi, te sam tada bio u prilici pročitati njegov roman u nastavcima „Hajduci sa Lujzinske ceste“, Crni Pero i društvo učinili su svoje, a nakon desetak godina život je htio da upoznam njegovog sina Roberta koji mi je omogućio da Antuna upoznam osobno. Kroz naše druženje ostao mi je u sjećanju stari pisaći stroj na kojem je neumorno danonoćno „kucao“ okružen hrpom skica i papira. Dok smo mi u vrtu razgovarali o našim temama, Anton je neumorno pisao nove stranice teksta kojeg nam je ostavio za buduća pokoljenja.

Umjesto završne riječi dozvolite da citiram posljednju rečenicu iz romana „Demon goranskih šuma“: „Kada je oko podneva izravnao i posljednji kamen na grobu svoga oca, izvadi Jakov iz nožnica kamu i ureže u mekanu koru obližnjeg javora: DEMON -1663-


Dragi Antone, neka ti je vječna slava i hvala!

29. srp 2014.

Prst u oko: Bijeli dim iznad Delnica!

Delničani neočekivano izabrali novog Papu!

18. srp 2014.

Knežević: „Urbanc, nemam ja vremena za vas!"

Knežević:
Neka svatko radi svoj posao,
a ne onaj koji bi htio"
Jučer u famoznoj emisiji Radia Gorski kotar, „Na kavi sa Gradonačelnikom“ mogli smo čuti mišljenje Ivice Kneževića o „Croatia Openu“. Gradonačelnik je zauzeo dosljedan stav u vezi ograničavanja razvoja i latentnog opstruiranja ovog projekta koji definitivno donosi širu društvenu korist ovom Gradu nego večina projekata o kojima on govori sa velikom dozom očaranosti. Vidljivo je da ne može u potpunosti negirati stvari vezane uz ovu manifestaciju ali to je daleko od onoga što bio on kao čelni čovjek Grada domaćina takve manifestacije trebao raditi. Prošle godine je iz prvog reda učestvovao u svečanoj ceremoniji zatvaranja, što mu sada očito više nije dovoljno. Umjesto da se aktivno uključi sa pozicije Gradonačelnika u organizaciju ove manifestacije on iznosi paušalne ocjene koje možda oslikavaju njegov osobni stav, ali kao Gradonačelnik sigurno bi morao voditi više računa o svemu što je izrekao. Jučer kada sam čuo njegov stav na radiju, pokušao sam se javiti u program Radija Gorski kotar, međutim nisam uspio jer je voditeljica Slavica Kljaić zanemarila činjenicu da Internet signal ne emitira program u realnom vremenu. Moram priznati da me je navedeni postupak jako iznenadio jer znam o kakvoj se vrsnoj profesionalki sa osječajem za pravi tajming radi. Nakon, što sam nekoliko puta zvao, dobivao razne brojeve telefone za poziv od zaposlenika, naletio na blokirane brojeve, naposljetku dobio sam dotičnu „novinarku“ koja mi je rekla da je emisija gotova, ali da je Gradonačelnik  još tu pa ako želim da mi ga može dati. Naravno, da sam rekao da mi ga može pozvati, a sve ostalo se može svesti na rečenicu: „Urbanc, nemam ja vremena za vas!“

Detalj sa uređenja ciljnog prostora na Petehovcu
To je epilog  jedne priče i odnosa Gradonačelnika i  to ne isključivo prema meni osobno, nego i prema svima koji imaju svoj stav i rade nešto u ovom Gradu bez potpisa lokalnog političara koji ne iskazuje afinitet prema takvom tipu društvenih aktivnosti u našem Gradu. Svjestan sam ja činjenice da on selektivno podržava jednostavnije sadržaje koje sa svojim „poslušnicima“ pokušava implementirati u društveni život ovog našeg Grada sa isključivim ciljem kupovanja glasova jer  nemojte misliti da predizborna kampanja za lokalne izbore nije već krenula. Naravno, da za složenije tipove projekta na duge staze nema razumijevanja i vremena jer u njegovoj političkoj križaljci to zahtjeva usvajanja novih znanja kao i dugoročno angažiranje koje ne stvara uspjeh preko noći što je njemu izuzezno važno. Nije „Croatia Open“ planska instant priča poput „Damskog mosta“, „Ljubavne staze“ ili kazete za azbest. Sve su to akcije sa političkim ciljem a toga ćemo svakim novim danom biti sve više svijesniji. Stoga, nema potrebe da se zavaravamo, projekt Croatia Open-a se organizira već skoro 20 godina u ovom Gradu i aktulanom Gradonačelniku on nije ništa značio jer  o njemu ne zna previše i jednostavno od 365 dana na raspolaganju nije predmet njegovog interesa. „Croatia Open“ nije usmjeren na lokalno „tržište birača“ koje je potrebno Ivici Kneževiću, jedino ako se ne poželi kandidirati za Europski parlament, pa onda ti sudionici našeg natjecanja mogu osigurati neki značajan postotak elektronskih glasova. Nisam siguran da je engleski jezik toliko bogat da bi mogao opisati svu tu njegovu slatkorječivost koju slušamo svakodevno, isto kao što nisam siguran da ljudi koji su došli zbog aktivnog odmora u naš Grad imaju strpljenja slušati i gledati nekog lokalnog političara koji bi želi da mu ja osiguram auditorij, prevoditelja i dovoljno prostora, te da ON, a ne ti ljudi koji su došli iz 30-tak država budu u središtu pažnje. Očito je da Knežević ima samo grablje, ali ne i vile. Svako daljnje njegovo govorenje o nekom obliku sportskog turizma u našem Gradu gubi na vjerodostojnosti.

CO2014, šest dana međunarodne atmosfere
u Delnicama!?
Međutim, idemo nekim redom jer barem ovaj dio javnosti koji posjećuje „Goransku zimu“  mora znati da sam pokušao dati inicijativu i upoznati na vrijeme Grad Delnice sa svojim razmišljanjima i problemima a koja je uloga Gradonačelnika u cijeloj priči prosudite sami. Prije nešto manje od godinu dana zatražio sam da se napravi završna analiza o prošlogodišnjim negativnim i pozitivnim efektima manifestacije „Croatia Open“ na razini Grada Delnica. Želio sam sa svim dijelovima javnog i društveni života uključenim u ovu manifestaciju porazgovarati, podastirati podatke i iznjedriti zaključke koji su nam mogli pomoći da budemo  bolji domačini i organizatori – negirano u potpunosti od Grada Delnica. Što Gradonačelnik misli o svemu već se pokazalo u listopadu prošle godine kada smo diskvalificirani iz javnih potreba, zbog navodne netransparentnosti u radu jer nismo predali zapisnik sa posljednje skupštine – naravno forma je važnija od sadržaja, tako smo dobili informaciju kada smo željeli dopuniti naš program od službenice u Gradskoj upravi, to što su gradski zaposlenici nekim udrugama pisali i kompletirali programe to nije važno jer Gradonačelnik se ponaša po načelu:„Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu“. Idemo dalje, nakon prirodne katastrofe sa ledomu u veljači ove godine dostavili smo procjenu šteta koju je pretrpila naša osnovna sportska infrastruktura – natjecateljska karta- naravno da je Gradonačelnik i taj problem negirao i danas je jasno da to nije slučajno. Kada smo još tamo 30. svibnja 2014. godine uputili na adresu Grada zamolbu za izdavanje suglasnosti za organizaciju XVIII. Otvorenog međunarodnog prvenstva Hrvatske u orijentacijskom trčanju Croatia Open, koje će se većim djelom ove godine održati na području Grada Delnica od 21. - 26. srpnja 2014. godine, smatrali smo da je to dovoljno da nas se kontaktira daleko ranije i konkretnije! Međutim, kako je to izostalo a suočeni sa administrativnom šutnjom od skoro 40-tak dana oko suglasnosti, zaključio sam da smo prepušteni sami sebi, te smo morali poduzeti aktivnosti da natjecanje organiziramo  bez potpore Grada. Iz današnje perspektive to je bila mudra odluka jer smo na takav način iskoristili dragocjeno vrijeme za kvalitetniju pripremu i organizaciju natjecanja, te nismo stvari prepustili stihiji u koju nas je namjerno gurao Grad svojom inertnosti. Jednostavno želio sam izbjeći novo poniženje jer Grad svoj stavom može preko svojih administrativnih referenata zabraniti npr. natjecateljima ulazak u park jer nemaju adekvatne tenisice!? Isto tako sam odlučio da zbog neodređenog stava Grada ove godine ne postavljamo prigodne siluete i oznake koje su trebale u gradu stvoriti pozitivno ozračje i vizualizirati ovu sportsku manifestaciju koja u naš Grad dovodi 800 sudionika iz 30-tak država.  

Nema vremena za ovakve stvari!
I, što sada ništa. Život ide dalje. Vrlo me žalosti da nakon prošlogodišnjeg iskustva Gradonačelnik ništa ne vidi, niti poduzima korake da ozbiljnije uključi sve segmente društvenog i javnog života u ovu priču. Naravno, da on sada prebacuje lopticu u naše dvorište ili dvorište svoje Zamjenice ali ja znam tko vuče konce u ovom Gradu i tko je za to odgovoran imenom i prezimenom. Nije mu moglo pasti na pamet da nakon blamaže oko finaciranja našeg kluba iz gradskog proračuna i ignoriranja naših inicijativa, nije pronašao način da kroz instituciju pokroviteljstva da značaj i obol ovom najvećem okupljanju sportaša u našem Gradu ove godine. Umjesto afirmativnog pristupa on meni drži lekcije u režimskoj radio emisiji, svijesno kontaminira javnost  svojim neznanjem i radi problem tamo gdje ga nije trebalo biti da je on imao studiozniji i ozbiljniji pristup. Što on misli da sam ja „kruha gladan“, da mene može kupiti vatrogasnim grahom ili provlačenjem gradske kartice u Bauhausu. Što on misli da ću ja pasti u očaj jer on ne vidi prst pred nosom i mora kupovati politički mir raznim neprirodnim kompromisima.   Kakve gluposti, on govori o navodnom uključenju gradskih udruga koje se financiraju iz gradskog proračuna u ovu manifestaciju, a udrugu koja sve to na svojim leđima nosi ignorira i gazi svojim amaterizmom. 

Gradonačelnik navodno nema pojma
da se natjecanje održava u Delnicama!?
Shvatite sve gore navedeno kako želite, ja od ovog Gradonačelnika ne očekujem ništa pozitivno što se tiče organizacije ovog i drugih natjecanja u mojoj režiji, očekujemo samo nastavak opstrukcije koja mu uspješno ide od ruke. Na prošlogodišnjem proglašenju pobjednika Gradonačelnik je iskoristio moje gostoprimstvo i nazvao me  „sivom eminencijom“ toga projekta, još jedan lapsus kojeg on nije niti svjestan. Meni za razliku od njega nije potrebna druga osoba da bi preko nje ostvarivao svoje ciljeve. Sada izvolite svi dežurni čitači ovog bloga udarite po meni, mom radu, karakteru, izgledu, možete pisati što želite međutim ja sam tu i radim ovo natjecanje najbolje što mogu u datim okolnostima koje nam nisu sklone. Radio sam ovdje mnoge sportske priredbe, odrađivao poslove značajne od interesa Grada i prije nego što je Knežević postao „Gradonačelnik koji nema vremena“ da bi poslušao što mu se priča. Vjerujte radit ću i dalje i nakon što će on biti samo stanar Lujzinske ulice  i tek tamo neki bivši neuspješni Gradonačelnik Grada Delnica. 

16. srp 2014.

Prst u oku - Naplaćena prva šumarska renta za provođenje sportske aktivnosti u Hrvatskoj!

Šumarska renta za korištenje šuma i šumskog zemljišta za odmor i rekreaciju u iznosu od 312,50 kuna po danu natjecanja i prijavljenom treningu naplaćena bez imalo srama od strane goranskih šumara