Goranska zima - završno poglavlje

Možemo slobodno zaboraviti dobre godine. Danas sam bio kod brice na šišanju i slušao hvalospjeve o tome kako nam je grad sada jako lijep i tome slično, te da nije važno što će biti za pet godina. Međutim, tko god na idućim lokanim izborima dođe na vlast ne čeka ga „med i mlijeko“ nakon ovoga što nam je ostavlja aktualni gradonačelnik. Siromaštvo ne znači samo materijalne poteškoće, to je puno širi društveni i socijalni pojam koji se ne mjeri samo prividom dobrog komunalnog standarda. Nikakva međusobna prepucavanja tko je u pravu, a tko u krivu nisu važna za ovaj post. Dozvolite da ovaj "virtuoz više no upitnih vrijednosnih sudova" ponudi razloge i okolnosti zbog kojih aktualni gradonačelnik mora odstupiti. Smatram da članovi Gradskog vijeća  ako imaju imalo obraza te ako žele sačuvati politički kredibilitet ne smiju podržati naredni proračun i na takav način moraju jasno dati svima do znanja da žele preuzeti političku odgovornost, da su spremni artikulirati probleme i dati rješenja. Ako to ponovno naprave kao pučkoškolci jao ti se ga nama. Kako će to delničke političke stranke riješiti sa svojim vijećnicima njihov je problem, no uvjeren sam da je to prvi politički izazov kojeg moraju riješiti ako žele kakav - takav narodni rešpekt na idućim lokalnim izborima.

Dozvolite da se referiram kao osoba koju je aktualni gradonačelnik opisao sljedećim navodom: „...a vaše neargumentirano lamentiranje će biti apsolutno nevažno, zapravo samo će pojačati već dovoljno jake dojmove o vama!“. Dobro onda da vidimo, o čemu ću ja to danas „neargumentirano lamentirati“:

1. Poticanje neproduktivne politike sukobljavanja sa državom, županijom i ostalim goranskim gradovima i općinama koji imaju drugačije viđenje po pitanju ukidanju zakonskih pogodnosti vezanih uz brdsko-planinski status. Neprihvaćanje ponuđenih kompenzacijskih mjera od strane vlade RH, te neučinkovitost u privlačenju dostupnih sredstva iz državnih i europskih fondova. Suštinsko nerazumijevanje pojma indeksa razvijenosti kao i metodologije kojom je isti formiran.  Takvo vođenje politike dovelo je ovaj grad do izolacije i stagnacije na svim vitalnim poljima, što je u koliziji sa svim pričama o proklamiranju poštenih namjera kojih smo se od njega naslušali proteklih godina.

2. Postavljenje teze o secesiji Gorskog kotara od Primorsko-goranske županije, te pripojenje iste Gradu Zagrebu jer će se navodno Milan Bandić bolje boriti nego Zlatko Komadina za naše interese. Problem je puno značajniji kada se uzme u obzir da legitimni gradonačelnik, predstavnik lokalne zajednice pa ako baš želite i demokratskog ustroja Republike Hrvatske počne sa takvim lupanjem. Tu je onda i ona izjava o „barikadama“ na auto cesti. Sa jedne strane rade se performansi ispred privatnih kuća, postavljaju se rubni kameni ili margilji kako ih zovu uzduž Lujzijane da bi nas podsjećali da cesta život znači, a ovaj naš hrvatski autoput je ništa i svatko može da se sjeti da ga zatvori jer ne zna drugačije, nema kapaciteta na drugačiji način rješavati životna i politička pitanja i od nas pravi socijalni slučaj. 

3. Ne provođenje reformi vezanih uz rad Jedinstvenog upravnog odjela Grada, gradskih poduzeća i ustanova kao i kadrovsku neracionalizaciju istih. Jedine kadrovske promjene napravljene su na vodećim mjestima u Turističkoj zajednici - đonom i to dva puta i Narodnoj čitaonici - nakon umirovljenja. Plaće u sustavu delničke gradske uprave smanjene su za 15%, ali ne svima i ne linearno. Uvedene je strahovlada, zaposlenici gradske uprave ne razgovaraju međusobno iz straha da ne budu prokazani, ide se do te mjere da se preko posrednika poručuje tko s kime može piti kavu! Prividnom demokracijom i apsolutizmom zablokirana je svaka poslovna inicijativa, te su svi gradski resursi stavljeni u funkciju ispunjenja gradonačelnikovih djetinjastih zamisli i ideja. Pritom ne treba zaboraviti uništavanje kreditnog rejtinga grada i zaduživanje istog do krajnjih granica.

4. Zbog svog geografskog položaja Grad je smješten na tranzitnom pojasu i ispresijecan sa raznim infrastrukturnim koridorima od koji nemamo koristi kao u slučaju plinovoda koji nas je zaobišao. Blizina prenapučene industrijske zone Kukuljanovo i luke Rijeka daje nam komparativnu prednost za jačanje sličnih kapaciteta koje mogu biti u potpori navedenim industrijskim zonama. Dok sa jedne strane imamo velika ulaganja u komunalni standard (op. ali isključivo u zoni 200 metara oko zgrade Grada) sa druge strane nema ulaganja u infrastrukturu koja privlači gospodarske investicije. Učestalo prozivanje hrvatske države da ne plaća komunalne doprinose za vojne objekte sa jedne strane, a dok s druge ne stavljanje istih u funkciju lokalnog gospodarstva poradi privlačenja investicija za ovog je gradonačelnika „tabula rasa“. Gospodarski rast na području Grada ne ovisi samo o državnom mehanizmima već kreiranje politika za razvoj gospodarstva može biti i sam Grad što kod nas i nije baš slučaj ako pogledate koliko je gradske imovine koja se ne koristi stavljeno u funkciju gospodarstva ili malog obrtništva. Natezanja oko poslovne zone Kendar-Lučice najbolje pokazuje nesnalaženje kao i odlučnost da se odbije bilo kakva pomoć u rješavanju problema. 

5. Cjelokupna priča oko donacija novaca Janet  Majnarić nije transparentna od samog početka, a za vrijeme aktualnog gradonačelnika doživjela je svoje finale. Da se prisjetimo, gospođa Majnarić je još za života donirala 38.000 kanadskih dolara za ispomoć studentima, sirotinji i bolesnim stanovnicima rodnog kraja, prema tvrdnjama gospodina Vilima Smiljanića. Zatim je stigla donacija od 500.000 kanadskih dolara  za gradnju staračkog doma, te na kraju 2.000.000 kanadskih dolara koji su se, ako je vjerovati izjavama gradonačelnika, trebali uložiti u prenamjenu bivšeg Doma HV u knjižnicu i čitaonicu, te zgradu bivše šumarske škole u etnografski muzej Gorskog kotara. Danas znamo da je dio već otišao u opremanje informatičkih učionica u delničkoj osnovnoj i srednjoj školi, a osnovna škola u Brodu na Kupu je iz nepoznatih razloga izostavljena, te na rekonstrukciju staza i opremanje Parka kralja Tomislava. Da i ne govorimo o famoznom dopisu o kupnji autobusa od tih novaca. Zaklada Janet Majnarić iz nekog se razloga do danas nije osnovala, kanadske dolare aktualni gradonačelnik troši uz naklonost izvršitelja oporuke Vilima Smiljanića i njegovog pomoćnika Branka Plešea na ideje koje su samo njemu po „čefu“ proklamirajući opće poznatu brigu za delničke interese, djecu kao i vrlo upečatljivi pristup demokraciji. Priča oko Udruge "Ž.A.R.", što je ona i kako funkcionira uskoro će biti predmet istraga kako Ministarstva socijalne politike i mladih tako i DORH-a, jer to što se tamo događa pod dirigentskom palicom aktualne Zamjenice gradonačelnika i njezine dušebrižnice i ne može biti normalno. 

6. Iskonstruirani prijepori oko obilježavanja obljetnica oslobađanja vojarne i vojnih objekata u Delnicama su u osnovi vezani uz političke stavove aktualnog gradonačelnika i njegove predsjednice Gradskog vijeća. Gradonačelnik nije iskazao pijetet prema Domovinskom ratu i poginulim hrvatskim braniteljima već je svojim izjavama u medijima: „...nije ratnik kalibra Blage Zadre...“, zanemario okolnosti pogibije kao i činjenicu da poginuli branitelji nisu mogli izabrati način na koji će umrijeti. Kako isti nije bio sudionik Domovinskog rata svojim postupcima i izjavama vrijeđa braniteljsku populaciju na području Grada i Gorskog kotara, te iskazuje ambiciju revidiranja povijesnih činjenica po njegovoj mjeri i mjeri njegovih najbližih suradnika kao u „Slučaju orden“. 

7. Cjelokupnu situaciju u delničkom sportu je učinio vrlo mučnom i ona već nadilazi sportske okvire uvažavanja i suradnje, te je namjerno pogurana u neproduktivna međusobna optuživanja i svađe. Postoji niz dostupnih javnih istupa iz kojih se može iščitati osnovana sumnja da se isti stavljao u nedozvoljenu poziciju spram tumačenje pojedinih odredbi Zakona o udrugama i Zakona o sportu kao i odredbi normativnih dokumenata Sportske zajednice Grada Delnica. Političar koji je naložio da se Sportska zajednica mora osnovati po svaku cijenu, te pritom ucijenio predstavnike sportskih udruga neisplatom gradskog novca ako se to ne učini,  snosi moralnu i političku odgovornost za trenutno stanje u sportu. Narušio je partnerski odnos sa Goranskim sportskim centrom, a niz sportskih udruga i projekta stavio je „na led“ iako su njihove aktivnosti imale širi društveni značaj i koristi. Poticanjem i organizacijom „Kneževićevog puča“ u sportskoj zajednici, uz pomoć Ureda državne uprave i njegovih zaposlenika očuvao je marionetsku sportsku zajednicu po svojoj mjeri kao i ne manje bitno predizborno obećanja. 

8. Sabotaža potpisanog ugovora oko izgradnje Hotela Sport za kojeg je bila izrađena projeknta dokumentacija uz činjenicu da su Primorsko-goranska županija i Goranski sportski centar trebali biti nositelj te investicije. Investicija je propala, a s njom propadaju i moguća radna mjesta kao i mogućnost jačanja smještajnih kapaciteta primjerenih sportašima i turizmu općenito. Još uvijek se čeka kvalitetan ulagač, bez obzira na dva održana susreta sa vodećim ljudima Hrvatskog olimpijskog odbora koji nisu polučili gotovo nikakve rezultate osim što su korišteni za dnevno političke svrhe.

9. Perfidno poturanje populističke priče o Delnicama kao centru za bazične pripreme sportaša kao okosnice sportskog turizma koja se navodi kao jedna o vitalnih djelatnosti ovog Grada sa jedne strane medalje. Duga strana medalje govori o stopiranju projekta skakaonica za koje je napravljena projektna dokumentacija, djelomično izvršeni zemljani radovi i nabavljena plastika. Još pogubnija je spoznaja da stručnjaci iz Slovenije za skakaonice manje od 50 metara smatraju da ne treba opsežna papirologija, drže da se takvi tipovi skakaonica grade na pogodnim mjestima ako postoji interes. Izjave aktualnog gradonačelnika po kojoj je klima u dvorani važnija od projekta skakaonica pokazala se politički nedosljednom odlukom jer nema ništa, niti od klime u dvorani, kao niti od skakaonica, atletskih staza, uređenja gradskog stadiona...  

10. Politička blokada inicijative sportskih klubova Grada Delnica da se novi trg na početku Supilove ulice u Delnicama dobije ime „Trg goranskih olimpijaca“. Iako, je prijedlog razmotren i podržan od strane Mjesnog odbora, te Povjerenstva za poslove određivanje imena ulica i trgova Grada Delnica podržalo isti, ipak na kraju nije sjela aktualnom gradonačelniku koji je odabrao ime Trg goranskih šumara i drvara.  E, sada izgleda mi vrlo licemjerno da netko te goranske šumare danas poziva na red, a kada su u pitanju drvari nepojmljivo mi je kako je isti sasjekao inicijativu Srednje škole Delnice o potrebi preuređenja postojeće ili izgradnje nove suvremene radionice za stolarsku struku. Koliko isti voli davati i mijenjati imena ulica i trgova govori primjer Aleje Janet  Majnarić ili kako će sada napraviti od Šetališta Ivana Gorana Kovačića - Aleju prijateljstva!?

Tih deset točaka predstavljaju okosnicu mojih zapažanja jednog „patuljka“, uvjeren sam da ljudi koji nisu tako okvalificirani a imaju informacije iz drugih djelatnosti trebaju nadopuniti ovaj tekst ako ga žele. Naročito pozivam delničke političare da napokon progovore. Građanima se mora pokazati i druga strana medalje, jer lokalni mediji „ne žele piliti granu na kojoj sjede“. Ovo je i posljednji post koji će se objaviti na blogu Goranska zima koja je u proteklih šest godina pratila zbivanja, bila kritičar odnosa ali i platforma na kojoj se izrečeni mnogi potpisani i anonimni komentari. 

Došlo je vrijeme da pozornicu javnosti prepustimo drugima i ovako njihovo vrijeme sada dolazi, a ja ni na koji način ne želim biti umješan u to.

Svima koje sam na neki način svojim pisanjem nenamjerno uvrijedio se ispričavam, naravno da ono što sam napisao na temelju meni dostupnih informacija da iza toga i stojim kao i iza konstatacije da se nadam da će ova „narodna zabluda“ biti tek usputni stanar Lujzinske ulice  i tek tamo neki bivši neuspješni Gradonačelnik Grada Delnica. 

Do neke druge Goranske zime, veseli i zdravi bili!!!