Goranska zima - završno poglavlje

Možemo slobodno zaboraviti dobre godine. Danas sam bio kod brice na šišanju i slušao hvalospjeve o tome kako nam je grad sada jako lijep i tome slično, te da nije važno što će biti za pet godina. Međutim, tko god na idućim lokanim izborima dođe na vlast ne čeka ga „med i mlijeko“ nakon ovoga što nam je ostavlja aktualni gradonačelnik. Siromaštvo ne znači samo materijalne poteškoće, to je puno širi društveni i socijalni pojam koji se ne mjeri samo prividom dobrog komunalnog standarda. Nikakva međusobna prepucavanja tko je u pravu, a tko u krivu nisu važna za ovaj post. Dozvolite da ovaj "virtuoz više no upitnih vrijednosnih sudova" ponudi razloge i okolnosti zbog kojih aktualni gradonačelnik mora odstupiti. Smatram da članovi Gradskog vijeća  ako imaju imalo obraza te ako žele sačuvati politički kredibilitet ne smiju podržati naredni proračun i na takav način moraju jasno dati svima do znanja da žele preuzeti političku odgovornost, da su spremni artikulirati probleme i dati rješenja. Ako to ponovno naprave kao pučkoškolci jao ti se ga nama. Kako će to delničke političke stranke riješiti sa svojim vijećnicima njihov je problem, no uvjeren sam da je to prvi politički izazov kojeg moraju riješiti ako žele kakav - takav narodni rešpekt na idućim lokalnim izborima.

Dozvolite da se referiram kao osoba koju je aktualni gradonačelnik opisao sljedećim navodom: „...a vaše neargumentirano lamentiranje će biti apsolutno nevažno, zapravo samo će pojačati već dovoljno jake dojmove o vama!“. Dobro onda da vidimo, o čemu ću ja to danas „neargumentirano lamentirati“:

1. Poticanje neproduktivne politike sukobljavanja sa državom, županijom i ostalim goranskim gradovima i općinama koji imaju drugačije viđenje po pitanju ukidanju zakonskih pogodnosti vezanih uz brdsko-planinski status. Neprihvaćanje ponuđenih kompenzacijskih mjera od strane vlade RH, te neučinkovitost u privlačenju dostupnih sredstva iz državnih i europskih fondova. Suštinsko nerazumijevanje pojma indeksa razvijenosti kao i metodologije kojom je isti formiran.  Takvo vođenje politike dovelo je ovaj grad do izolacije i stagnacije na svim vitalnim poljima, što je u koliziji sa svim pričama o proklamiranju poštenih namjera kojih smo se od njega naslušali proteklih godina.

2. Postavljenje teze o secesiji Gorskog kotara od Primorsko-goranske županije, te pripojenje iste Gradu Zagrebu jer će se navodno Milan Bandić bolje boriti nego Zlatko Komadina za naše interese. Problem je puno značajniji kada se uzme u obzir da legitimni gradonačelnik, predstavnik lokalne zajednice pa ako baš želite i demokratskog ustroja Republike Hrvatske počne sa takvim lupanjem. Tu je onda i ona izjava o „barikadama“ na auto cesti. Sa jedne strane rade se performansi ispred privatnih kuća, postavljaju se rubni kameni ili margilji kako ih zovu uzduž Lujzijane da bi nas podsjećali da cesta život znači, a ovaj naš hrvatski autoput je ništa i svatko može da se sjeti da ga zatvori jer ne zna drugačije, nema kapaciteta na drugačiji način rješavati životna i politička pitanja i od nas pravi socijalni slučaj. 

3. Ne provođenje reformi vezanih uz rad Jedinstvenog upravnog odjela Grada, gradskih poduzeća i ustanova kao i kadrovsku neracionalizaciju istih. Jedine kadrovske promjene napravljene su na vodećim mjestima u Turističkoj zajednici - đonom i to dva puta i Narodnoj čitaonici - nakon umirovljenja. Plaće u sustavu delničke gradske uprave smanjene su za 15%, ali ne svima i ne linearno. Uvedene je strahovlada, zaposlenici gradske uprave ne razgovaraju međusobno iz straha da ne budu prokazani, ide se do te mjere da se preko posrednika poručuje tko s kime može piti kavu! Prividnom demokracijom i apsolutizmom zablokirana je svaka poslovna inicijativa, te su svi gradski resursi stavljeni u funkciju ispunjenja gradonačelnikovih djetinjastih zamisli i ideja. Pritom ne treba zaboraviti uništavanje kreditnog rejtinga grada i zaduživanje istog do krajnjih granica.

4. Zbog svog geografskog položaja Grad je smješten na tranzitnom pojasu i ispresijecan sa raznim infrastrukturnim koridorima od koji nemamo koristi kao u slučaju plinovoda koji nas je zaobišao. Blizina prenapučene industrijske zone Kukuljanovo i luke Rijeka daje nam komparativnu prednost za jačanje sličnih kapaciteta koje mogu biti u potpori navedenim industrijskim zonama. Dok sa jedne strane imamo velika ulaganja u komunalni standard (op. ali isključivo u zoni 200 metara oko zgrade Grada) sa druge strane nema ulaganja u infrastrukturu koja privlači gospodarske investicije. Učestalo prozivanje hrvatske države da ne plaća komunalne doprinose za vojne objekte sa jedne strane, a dok s druge ne stavljanje istih u funkciju lokalnog gospodarstva poradi privlačenja investicija za ovog je gradonačelnika „tabula rasa“. Gospodarski rast na području Grada ne ovisi samo o državnom mehanizmima već kreiranje politika za razvoj gospodarstva može biti i sam Grad što kod nas i nije baš slučaj ako pogledate koliko je gradske imovine koja se ne koristi stavljeno u funkciju gospodarstva ili malog obrtništva. Natezanja oko poslovne zone Kendar-Lučice najbolje pokazuje nesnalaženje kao i odlučnost da se odbije bilo kakva pomoć u rješavanju problema. 

5. Cjelokupna priča oko donacija novaca Janet  Majnarić nije transparentna od samog početka, a za vrijeme aktualnog gradonačelnika doživjela je svoje finale. Da se prisjetimo, gospođa Majnarić je još za života donirala 38.000 kanadskih dolara za ispomoć studentima, sirotinji i bolesnim stanovnicima rodnog kraja, prema tvrdnjama gospodina Vilima Smiljanića. Zatim je stigla donacija od 500.000 kanadskih dolara  za gradnju staračkog doma, te na kraju 2.000.000 kanadskih dolara koji su se, ako je vjerovati izjavama gradonačelnika, trebali uložiti u prenamjenu bivšeg Doma HV u knjižnicu i čitaonicu, te zgradu bivše šumarske škole u etnografski muzej Gorskog kotara. Danas znamo da je dio već otišao u opremanje informatičkih učionica u delničkoj osnovnoj i srednjoj školi, a osnovna škola u Brodu na Kupu je iz nepoznatih razloga izostavljena, te na rekonstrukciju staza i opremanje Parka kralja Tomislava. Da i ne govorimo o famoznom dopisu o kupnji autobusa od tih novaca. Zaklada Janet Majnarić iz nekog se razloga do danas nije osnovala, kanadske dolare aktualni gradonačelnik troši uz naklonost izvršitelja oporuke Vilima Smiljanića i njegovog pomoćnika Branka Plešea na ideje koje su samo njemu po „čefu“ proklamirajući opće poznatu brigu za delničke interese, djecu kao i vrlo upečatljivi pristup demokraciji. Priča oko Udruge "Ž.A.R.", što je ona i kako funkcionira uskoro će biti predmet istraga kako Ministarstva socijalne politike i mladih tako i DORH-a, jer to što se tamo događa pod dirigentskom palicom aktualne Zamjenice gradonačelnika i njezine dušebrižnice i ne može biti normalno. 

6. Iskonstruirani prijepori oko obilježavanja obljetnica oslobađanja vojarne i vojnih objekata u Delnicama su u osnovi vezani uz političke stavove aktualnog gradonačelnika i njegove predsjednice Gradskog vijeća. Gradonačelnik nije iskazao pijetet prema Domovinskom ratu i poginulim hrvatskim braniteljima već je svojim izjavama u medijima: „...nije ratnik kalibra Blage Zadre...“, zanemario okolnosti pogibije kao i činjenicu da poginuli branitelji nisu mogli izabrati način na koji će umrijeti. Kako isti nije bio sudionik Domovinskog rata svojim postupcima i izjavama vrijeđa braniteljsku populaciju na području Grada i Gorskog kotara, te iskazuje ambiciju revidiranja povijesnih činjenica po njegovoj mjeri i mjeri njegovih najbližih suradnika kao u „Slučaju orden“. 

7. Cjelokupnu situaciju u delničkom sportu je učinio vrlo mučnom i ona već nadilazi sportske okvire uvažavanja i suradnje, te je namjerno pogurana u neproduktivna međusobna optuživanja i svađe. Postoji niz dostupnih javnih istupa iz kojih se može iščitati osnovana sumnja da se isti stavljao u nedozvoljenu poziciju spram tumačenje pojedinih odredbi Zakona o udrugama i Zakona o sportu kao i odredbi normativnih dokumenata Sportske zajednice Grada Delnica. Političar koji je naložio da se Sportska zajednica mora osnovati po svaku cijenu, te pritom ucijenio predstavnike sportskih udruga neisplatom gradskog novca ako se to ne učini,  snosi moralnu i političku odgovornost za trenutno stanje u sportu. Narušio je partnerski odnos sa Goranskim sportskim centrom, a niz sportskih udruga i projekta stavio je „na led“ iako su njihove aktivnosti imale širi društveni značaj i koristi. Poticanjem i organizacijom „Kneževićevog puča“ u sportskoj zajednici, uz pomoć Ureda državne uprave i njegovih zaposlenika očuvao je marionetsku sportsku zajednicu po svojoj mjeri kao i ne manje bitno predizborno obećanja. 

8. Sabotaža potpisanog ugovora oko izgradnje Hotela Sport za kojeg je bila izrađena projeknta dokumentacija uz činjenicu da su Primorsko-goranska županija i Goranski sportski centar trebali biti nositelj te investicije. Investicija je propala, a s njom propadaju i moguća radna mjesta kao i mogućnost jačanja smještajnih kapaciteta primjerenih sportašima i turizmu općenito. Još uvijek se čeka kvalitetan ulagač, bez obzira na dva održana susreta sa vodećim ljudima Hrvatskog olimpijskog odbora koji nisu polučili gotovo nikakve rezultate osim što su korišteni za dnevno političke svrhe.

9. Perfidno poturanje populističke priče o Delnicama kao centru za bazične pripreme sportaša kao okosnice sportskog turizma koja se navodi kao jedna o vitalnih djelatnosti ovog Grada sa jedne strane medalje. Duga strana medalje govori o stopiranju projekta skakaonica za koje je napravljena projektna dokumentacija, djelomično izvršeni zemljani radovi i nabavljena plastika. Još pogubnija je spoznaja da stručnjaci iz Slovenije za skakaonice manje od 50 metara smatraju da ne treba opsežna papirologija, drže da se takvi tipovi skakaonica grade na pogodnim mjestima ako postoji interes. Izjave aktualnog gradonačelnika po kojoj je klima u dvorani važnija od projekta skakaonica pokazala se politički nedosljednom odlukom jer nema ništa, niti od klime u dvorani, kao niti od skakaonica, atletskih staza, uređenja gradskog stadiona...  

10. Politička blokada inicijative sportskih klubova Grada Delnica da se novi trg na početku Supilove ulice u Delnicama dobije ime „Trg goranskih olimpijaca“. Iako, je prijedlog razmotren i podržan od strane Mjesnog odbora, te Povjerenstva za poslove određivanje imena ulica i trgova Grada Delnica podržalo isti, ipak na kraju nije sjela aktualnom gradonačelniku koji je odabrao ime Trg goranskih šumara i drvara.  E, sada izgleda mi vrlo licemjerno da netko te goranske šumare danas poziva na red, a kada su u pitanju drvari nepojmljivo mi je kako je isti sasjekao inicijativu Srednje škole Delnice o potrebi preuređenja postojeće ili izgradnje nove suvremene radionice za stolarsku struku. Koliko isti voli davati i mijenjati imena ulica i trgova govori primjer Aleje Janet  Majnarić ili kako će sada napraviti od Šetališta Ivana Gorana Kovačića - Aleju prijateljstva!?

Tih deset točaka predstavljaju okosnicu mojih zapažanja jednog „patuljka“, uvjeren sam da ljudi koji nisu tako okvalificirani a imaju informacije iz drugih djelatnosti trebaju nadopuniti ovaj tekst ako ga žele. Naročito pozivam delničke političare da napokon progovore. Građanima se mora pokazati i druga strana medalje, jer lokalni mediji „ne žele piliti granu na kojoj sjede“. Ovo je i posljednji post koji će se objaviti na blogu Goranska zima koja je u proteklih šest godina pratila zbivanja, bila kritičar odnosa ali i platforma na kojoj se izrečeni mnogi potpisani i anonimni komentari. 

Došlo je vrijeme da pozornicu javnosti prepustimo drugima i ovako njihovo vrijeme sada dolazi, a ja ni na koji način ne želim biti umješan u to.

Svima koje sam na neki način svojim pisanjem nenamjerno uvrijedio se ispričavam, naravno da ono što sam napisao na temelju meni dostupnih informacija da iza toga i stojim kao i iza konstatacije da se nadam da će ova „narodna zabluda“ biti tek usputni stanar Lujzinske ulice  i tek tamo neki bivši neuspješni Gradonačelnik Grada Delnica. 

Do neke druge Goranske zime, veseli i zdravi bili!!!

Bez političke alternative završiti ćemo kao Glembajevi!

Jednostavno ne mogu se pomiriti sa činjenicom da podobnost (a ne sposobnost) dominira našim okružjem, definira naše živote i potiče latentnu diskriminaciju na svim područjima građanskog interesa. Pale je ostao sam na svijetu. E, moj Pale...a političke alternative nema na vidiku.

Retrovizor...

Jedno se priča, drugo radi, treće misli, a četvrto nam se dešava!

Slika govori tisuću riječi, a film još više! Imajte strpljenja pogledati do kraja, mnogo toga će vam biti jasnije. A, onda ovo vrh licemjerstva. Očito da se od nas očekuje da moramo bolovati od teške amnezije.

Croatia Open – završeno poglavlje!?

Posljednjih godina zadnji vikend u srpnja bio je uvijek rezerviran za organizaciju „Croatia Opena“, natjecanja koje je u Gorski kotar privuklo više od 10.000 posjetitelja, a Gradu Delnicama pružio turističku živost o kojoj se pričalo još danima nakon završetaka. Ove godine cijela priča se zbog već poznatih razloga podmetanja i nerazumijevanja kompleksnosti organizacije jednostavno ugasila. Pokušaj da se stvar spasi organizacijom utrke u Slavoniji nije uspio iz sličnih razloga, nakon početnog entuzijazma koji je splasnuo kada su se stvari trebale konkretizirati, ostali smo usamljeni u tom projektu. Projekt je propao zbog nedovoljnog broja prijavljenih natjecatelja i činjenice da nismo imali zatvorenu financijsku konstrukciju koja bi omogućila organizaciju na razini prijašnjih godina. Odluka o otkazivanju natjecanja, bila je teška ali i jedino ispravno rješenje sve drugo bi išlo u smjeru velikog financijskog gubitka kojeg ne bi mogli nadoknađivati kao prijašnjih godina iz vlastitog džepa. 

Ostala pojašnjenja su suvišna, „Croatia Opena“ nema više,  pitanje je da li će ga ikad više biti jer jednostavno ne postoji interes društvenih struktura za takav tip priredbi, pritom ne mislim samo na Grad Delnice, već i na ostale lokalne i turističke zajednice Gorskog kotara gdje smo pokušali implementirati u ovaj sportsko-turistički sadržaj (Fužine, Čabar, Mrkopalj, Lokve, Vrbovsko). Svima njima takvo natjecanje nije potrebno jer imaju svoje lokalne projekte, međutim takvo natjecanje nije potrebno niti Ministarstvu turizma, TZ Kvarneru ili ako baš želite Primorsko-goranskoj županije u cjelini koja sa jedne strane proklamira „zeleno i plavo“ i Gorski kotar kao oazu aktivnog odmora i turizma a onda ne vidi dalje od šetnica, biciklističkih staza ili instant adrenalinskih događanja da se zadovolji forma. Na stotine dopisa, projekta i zamolbi smo im slali, a to iscrpljuje...

Nadalje, držim ključnim događajem ledolom iz veljače 2014 godine kada smo gotovo preko noći ostali bez kvalitetnih natjecateljskih područja na kojima smo temeljili visok kartografski standard naših natjecanja. Iako smo se obratili Gradu Delnicama, Primorsko-goranskoj županiji i Hrvatskim šumama sa procjenom štete koja je napravljena na našoj specifičnoj sportskoj infrastrukturi oni jednostavno to nisu shvatili, tj. na jedan prešutan način uništili su našu priliku da budemo konkurentni. Neki će reći vidi „alibi odgovor“, možda je i tako, no i ne očekujem da se to razumije na ispravan način kao što se nije razumjela cijela ova priča oko „Croatia Opena“. 

Hrvatski orijentacijski savez koji je stvoren na našoj "žrtvi" isto tako nije nevin u ovoj priči, no stvarno nema potrebe trošiti riječi i vrijeme.

Bilo, kako bilo. Prvo ljeto nakon dugo vremena bez orijentacije, „krava je crkla“ i možete krenuti sa likovanjem i naslađivanjem. Da, nije mi baš svejedno, razočaran sam i tužan, no život ide dalje. Na kraju dozvolite malo sebičnosti, ipak će „Croatia Open“ živjeti ako ništa drugo onda kao sjećanje u kojega ćemo kako godine budu prolazile unositi sve veću dozu nostalgije za onim vremenima kada smo na orijentacijskoj karti svijeta značili, barem nešto! Ostalima i ovako to sve skupa ništa ne znači.     

Veseli i zdravi bili!

Ministarstvo uprave – odbilo žalbu

Današnja vijest me gotovo presjekla, znam da se očekuje da je nešto kažem na tu temu, pa evo. Zaprimili smo Rješenje po kojem se odbacuje žalba po pitanju „Kneževićevog puča“ u sportskoj zajednici. Dozvolite mi da citiram navod iz prvostupanjskog rješenja u kome stoji sljedeće „...svaka „strana“ u ovom postupku imala je manje ili veće propuste u primjeni odredbi Statuta...“. Smatram da ako je Ured u Delnicama nepobitno utvrdio kršenje odredbi Statuta ili Zakona u većem ili manjem obimu, dužan je bio zaključkom upozoriti na iste, te naložiti žurno otklanjanje uočenih propusta, a ne se staviti u poziciju tumača kronologije događaja te presuditi na temelju „osobne“ procijene službenice u korist jedne od strana čime je nepovratno kompromitirao svoju ulogu u ovoj ali i drugim upravnim stvarima kao su u pitanju udruge građana. Upravo zbog toga ovaj maratonski postupak u kojem su probijeni svi upravni rokovi, nije slučajan. Ministarstvo uprave donijelo je nepravično rješenje po mom sudu sa krajnjim ciljem da se problem „gurne pod tepih“ i jednostavno zaboravi.

Rješenje Ministarstva uprave

Stoga, Knežević i njegovi poltroni u sportskoj zajednici mogu zasad odahnuti, može odahnuti i mentor a i Snježana Smilović Kanjer iz delničkog ureda koja je dobila alibi za sve nečasne radnje koje je radila po pitanju sportske zajednice kroz zadnjih deset godina. Međutim, pravda i pravo nisu iste kategorije i jednog dana će ona morati položiti račune kada popusti politički stisak oko cijele priče. Cjelokupna njena interpretacija spada u grubo zadiranje Ureda u unutarnje stvari i odnose unutar udruge više razine dok je Ministarstvo uprave obranilo njenu nedozvoljenu poziciju braneći početno stajalište koje glasi: „...ipak iz cjelokupne dokumentacije vidljivo proizlazi da je želja većine članica Sportske zajednice Grada Delnica, da Sportska zajednica i dalje djeluje...“.

Dobro, e vidjet ćemo do kada...

Vita jela....ep.2

WALTER BRANI....ep. 1

Potemkinova sela u predizbornoj godini

Na kraju balade ploča!

Ako ste ikada nasjeli na Potemkinova sela, bolje bi Vam bilo da niste. Istina, većina ljudi zna da Potemkinova sela predstavljaju nešto što služi za obmanu i privid te ostavljanju lažnih dojmova, no otkuda sada Potemkin u Delnicama?

Priča kaže da je ruski vojskovođa i knez Potemkin za vrijeme Rusko-turskog rata kao namjesnik dao sagraditi lažna sela kako bi carica Katarina u svom posjetu dobila dojam uspješne obnove opustjelog područja (op. svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama je slučajna). Sve je to skupa bio lažni bljesak koji sakriva stvarno stanje i neuspjeh vladara. Od tog trenutka svi slični pokušaji „lažiranja“, poradi nekog interesa, nazivaju se „Potemkinova sela“. 

I, tu sada dolazimo mi, ako pozorno pogledate sadržaj vijesti na gradskom web portalu, ili primjerice Novom listu, vidjeti ćete na koji način aktualni gradonačelnik zloupotrebljava javna glasila i obmanjuju javnost. O Radiju Gorski kotar suvišno je i pričati jer oni postupaju u skladu sa onom narodnom „ne pili granu, na kojoj stojiš“. To sve skupa možemo svesti pod naziv: kontrolirani mediji  poturaju demagoška maltretiranja i ode radosti gradonačelnika o njegovim uspjesima, suradnjama, stavovima, kao i potporu njegovim novostvorenim nakaradnim političkim elitama sa kojima paradira na događajima koje sami sebi organiziraju.

Danas je Ivanje, Dan Grada i priča oko delničkog Parka kralja Tomislava je u fokusu. Sve OK, i staza i stijena, i voda, i struja ako baš želite. Još jednom mogu reći sve OK, međutim imam nešto što nije OK a to je neviđeno licemjerstvo koje se događa oko zaklade pokojne Janet Majnarić. Već jednom sam pisao o toj temi, to možete pročitati ovdje. Svakim danom sve sam većeg uvjerenje da taj novac kojeg je rođena Delničanka i Hrvatica gospođa Majnarić ostavila rodom kraju služi aktualnoj delničkoj vlasti za „Potemkinova sela“ i stavio bi ruku u vatru da ona ne bi bila presretna tom činjenicom. 

Dragi čitatelji sretan nam Dan Grada!

Svi smo mi livada!!!!

Dionici izvršne Gradske vlasti ne smiju imati ideje i vizije, a oporba upornom šutnjom sramoti sebe i Grad u političkom smislu! 

Delnička oporba je jednostavno bez stavova, kada se oglase dobiju takav backhand preko ušiju da se poklope i šute. Boje se anonimnih kaznenih prijava koje su postale svakodnevni alat za zastrašivanje, boje se čistačica - volonterki koje svojim otrovnim jezičinama "unapređuju" naš Grad u svakom pogledu.  To je otprilike najbliži opis trenutne situacije u kojem aktualni gradonačelnik totalitarno dominira političkom i medijskom scenom, i ne samo u Delnicama, nego na našu veliku žalost, i cijelim Gorskim kotarom. Jednostavno, on se u svom osebujnom „sređivanju grada“ transformira do neprikosnovenog autoriteta u području ekologije, povijesti i kulturne baštine do stručnjaka za prostorno uređivanje, glazbu, sport i botaniku ili, ako baš želite, do cvjećara aranžera.

Ikebana u oronuloj vijećnici!

I sada se pitate što to meni smeta? Pa eto, smeta mi što taj buket nije napravila neka delnička cvjećarnica, te na takav način simbolično prezentirala obrtništvo. Po toj logici i gulaš na Petehovcu je skuhao gradonačelnik, a ne kuhar Srećko jer on ne zna pravilno "odmjeriti" začine. Jasno kad je On postao pravi meštar od kuhinje. Dajte, molim vas, nemojte nam vrijeđati inteligenciju. Eto, ja to vidim ovako cvjećarnice ovog grada su dobre samo kada plaćaju ovoj državi i gradu poreze, prireze ili turističke takse, a nisu dovoljno kvalificirane da po ćefu Gradonačelnika naprave buket ili ikebanu što im je profesija. Zamislite da npr. Viola poželi voditi Gradsko vijeće! Naravno, u tom slučaju se ne mogu miješati „kruške i jabuke“ ali ima tko i to može i zbog takvog ponašanja smo tu gdje jesmo. Odmah bi graknula politička elita da se radi od diletantizmu. Slične se stvari događaju na svim poljima njegova djelovanja začinjenog velikom dozom apsolutizma i licemjerja. Čovjek koji nije iskazao elementarnu kulturu i pozdravio Predsjednicu kada je posjetila Delnice za vrijeme predizborne kampanje, danas je ispunjen ponosom zbog poziranja. Dajte, molim vas!

Ono što mi je gotovo rigidno jest činjenica da nas za manje od godinu dana čekaju novi lokani izbori, a ovaj folklor koji gledamo ima samo jedan jedini cilj: stvoriti političku platformu za novu kampanju. Jer poznato je da je vlast slast, a zadnji puta on ju je osvojio bez jasnog političkog koncepta i politika. Kako je moguće da četiri godine opozicija šuti, a onda se probude pet do podne i počnu propovijedati o nečemu što su prešutno podržavali cijeli svoj mandat. Jednostavno, nisu radili ništa jer ih je i gradonačelnik zamijenio kao i cvjećare, postavo u svoje vazice a da toga nisu niti svjesni. Stoga, možete govoriti što hoćete, možete se praviti strašno pametni, ali ekipa koja vlada ne spava, troše sve dostupne i raspoložive gradske resurse za samopromociju  koja im treba osigurati drugi mandat, mandat kojeg im darujete Vi, uspavani delnički gradski vijećnici i ostali lajavci iz birtija. 

Jedno pitanje svima Vama?

Da li znate koja bi to udruga građana sa područja Grada Delnica mogla imati proračun veći od 1.000.000,00 kuna i tko je na čelu te Udruge?

PS. Vidim da je pitanje teško pa evo mala pomoć, u ovoj općoj histeriji koja je usmjerena na rad udruga u Gradu Delnice isplivao je i jedan „presedan“ koji nam pokazuje da se može ako se okupe sposobni, mladi i pametni ljudi. Udruga koja ima više zaposlenika nego članova skupštine zasigurno zaslužuje našu pažnju jer pokazuje svima nama koji djelujemo u kulturi, sportu, turizmu i socijali da pogrešno radimo, da su nam volonterski apetiti preveliki i da ne razumijemo situaciju. Da, ja jedino što ne razumijem u ovoj priči je vezano uz činjenicu do kada ćemo gledati i trpiti to uštogljeno licemjerstvo.

Samo da se primi na znanje da se ne radi o sportskoj udruzi!