Sport ovisi o novcu, a novac o odlukama ljudi koji ne shvaćaju okružje u kome živimo

Odavno je prepoznata općedruštvena i gospodarska korisnost veze turizma i sporta, stoga kada sam danas pročitao uvodnik Goranskog Novog Lista uviđam da iznova otkrivamo toplu vodu. Neki ljudi poput gradonačelnika Kneževića bi trebali imati toliko pristojnosti da zbog svojih poteza prema sportu šute umjesto što se razmeću izjavama. Isto tako i novinari koji prenose njegove retoričke eskapade bi treba razmisliti o tome da trebaju biti u službi javnog interesa. Javni je interes da se čuju svi relevantni glasovi o temama važnim za zajednicu te i da se analitičkim i istraživačkim pristupom događaji i osobe stavljaju u cjelovit i ispravan kontekst koliko god to političkim, financijskim ili bilo kojim drugim moćnicima nije drago. 

Najgore tek dolazi

Jadna ja, ne stižem ništa pišite Ministarstvu!

Delnički sport proživljava agoniju, svoje najteže dane u povijesti! Ova garnitura aktualne delničke vlasti nema ni viziju, ni strategiju, ni rješenja, ni novac potreban da bi delnički sport barem nekako održao životnim i funkcionirao. Kad se sportaši vrate s medaljama oko vrata, počinje naslikavanje s onima koji su nemjerljivo neuspješniji od njih (op. političari). Dio sportske javnosti zauzeo je linijom manjeg otpora poziciju stoičkog tapšanja po leđima, nadajući se da će od svega imati neke koristi jer postoji jasna segregacija na „naše“ i „vaše“ u našem društvenom okružju. No, takve etiketiranje više ne vrijede u delničkom sportu, nema više “naši i vaši”, svi su u istoj kaši premda neki još nisu niti svjesni toga. Puno je interesantnije gledati susjedu kravu kako krepava, a da ne primjećujemo koja je iduća na redu.  Klubovi se zadužuju po privatnim kanalima kako bi mogli funkcionirati, a iz sportske zajednice nema reakcije jer njezino vodstvo je samodopadno, zadovoljno i smatraju da to što rade je ispravno. Međutim, da li je baš sve tako prosudite sami.

U rubriku bizarno mogli bismo, pak, svrstati činjenicu da je aktualni Gradonačelnik gurnuo sportskoj zajednici „vrući krumpir“ zvan „javne potrebe za sport“. Ekipa koja vodi sportsku zajednicu je toliko „korumpirana“ da su između sebe razdijelili većinu novca i jednostavno ne razumiju što smiju, a što ne smiju raditi pojedini članovi njezinih tijela upravljanja. Teško je da oni uopće i razumiju što rade, jer nema udruge u kojoj članovi Izvršnog odbora obnašaju i funkciju člana Skupštine. No, to je posao ureda državne uprave da reagira, međutim ovaj naš delnički je u totalnoj komi i latentnoj sinergiji sa delničkom političkom elitom. Da, upravo tako, jer kako onda tumačiti „ludost“ da sportska zajednice preuzme upravljanjem nad „javnim novcem“ a da još nije na čisto da li je sve oko famoznog „preuzimanja vlasti“ u redu. Imamo gradskog pravnika koji daje besplatne pravne ekspertize dok mu je supruga voditeljica tog istog ureda. To je da ti mozak stane. Idemo sada hipokratski, ako se pokaže da ja nisam u pravu ostajem i dalje „društveno neprilagođen“ ili ti „crna ovca“. Međutim, ovih dana se rješava pitanje žalbe u Ministarstvu uprave i ako ona bude pravično riješena što onda, tko je onda odgovoran!?

Smatram da svi imamo dovoljno razuma da zaključimo, zbog čega žalbeni proces toliko dugo traje, prema informacijama dobivenim predmet se smatra opsežnim i izuzetno pravno kompliciranim zbog činjenice da je cijela ova stvar značajno politički kontaminirana. Delnički ured državne uprave, gle čuda, se vodio „osobnom procjenom“ službenice, tj. navodnom željom većine udruženih članica da nastave raditi u sportskoj zajednici, te navodno zanemario „veće ili manje propuste“ u kršenju važećeg poslovnika i statuta. Ta navodna želja može se protumačiti sa strahom od nefinanciranja rada udruga javnim novcem od strane Grada čiji prvi čovjek ima jasan „politički motiv“ da spasi cijelu stvar jer mu je to krhko predizborno obećanja.  Nemojte se zavaravati, da On nije poduzeo sve „fiškalske“ trikove da to ispadne kako bi on želio.

Međutim, sve ovo postaje toliko rigidno, da više nema potrebe o svemu. Idemo, pričekati pa ćemo vidjeti na čemu jesmo, pa možemo i ovim putem!

E, sada čekam da se jave eksperti za sport Topić i Kruljac, dvojac koji više ne vidi problem u vođenju sportske zajednice, kojima je transparentnost na prvom mjestu u životu, koji su spremni boriti se do zadnje kapi krvi za svoja uvjerenja o olimpijskim i neolimpijskim sportovima, itd... Međutim i posljednje gradsko vijeće je pokazalo da kada je sport u pitanju ništa nije u redu. Da imamo suzdržanog "zaslužnog" sportaša, koji ne razumije da nije etički da on kako "suzdržani" gradski vijećnik, sijedi u izvršnom odboru sportske zajednice, da je ujedno i na čelu gradskog odbora za sport itd.. Isto tako ne izgleda mi profesionalno da čovjek je zaposlenik firme koja upravlja sportskim objektima na području grada, a da je usto i sve ostalo pobrojano. Ne znam ali čini mi se da je tu u pitanju "sukob interesa" ili ponovno me hvata paranoja da mi jednostavno nemamo kvalitetnog kadra u delničkoj politici i sportu pa moramo klonirati to što nam se nametnulo.