Kada ste posljednji put posjetili „Zeleni vir“ i „Vražji prolaz“

Područje Zelenog vira proglašeno je rezervatom prirodnih vrijednosti 1962. godine. Prvi se puta spominje 1884. godine kao izletište za hrabrije izletnike. Do izletišta Zeleni vir, koje se nalazi na 302 metra nadmorske visine može se doći iz nekoliko pravaca. Asfaltna cesta koja povezuje Skrad i Brod na kupi, iza sela Planina odvaja se prema Zelenom viru, ima nekoliko pješačkh i planinskih staza. Zeleni vir je snažan izvor na dnu plitke, prostrane spilje nad čijim su se ulazom nadvile okomite stijene visoke 70 m, niz koje se ruši živopisan slap stvarajući blistavu vodenu zavjesu. Zeleni vir dobio je ime po zelenkastoj boji vode u jezercu koje nastaje u spilji. Na obližnjem Zelenom viru još je zanimljiv spomenik tehničke kulture – mala hidroelektrana „Munjara“ iz 1921. – njezin je opskrbni vodeni bazen smješten u špilji iz koje izvire potok Curak koje se nedaleko „Munjare“ spaja sa potokom Jasle, te zajedničkom snagom čine potok Iševnicu koji se nedaleko mjesta Iševnica spaja sa Kupicom a onda Kupica u mjestu Brod na Kupi u veliku planinsku Kupu. Toliko o vodi za danas. Vidi foto galeriju.

Druga atraktivnost je 800 metara dugačak kanjon Vražji prolaz. Mnogi ga smatraju jednim od najljepših kanjonskih prizora u našoj zemlji. Kroz usku guduru-sutjesku, široku oko dva metra, među stijenama visokim stotinjak metara, probija se gorski potok Jasle koji izvire nedaleko Kupjaka. Voda je milenijima izjedala kamen da bi prokročila ovaj prolaz koji zapanjuje snagom vodene stihije i divljinom vrletnih stijena. Nad njim na metalnim nosačima usječenim u stijenu napravljeni su mostići i stepenice kojima se prolazi. Tu tek sredinom ljeta do korita pritoka mjestimice nakratko dopiru sunčeve zrake. Stijene su mjestimice pokrivene mahovinom, a na terasama po kojima se kreće divljač, najčešće divokoze ima trave i drveća. Na kraju Vražjeg prolaza nalazi se nova posebnost ovog atraktivnog izletišta nazvana Muževa hižica. Ova spilja nalazi se iznad zaravni kojom završava Vražji prolaz, blizu kučica za odmor. Prema narodnoj predaji; za vrijeme najezde turaka oko 1525 tu se djelom sklonilo stanovništvo ovog područja. Gospodar skupine ljudi koja se sakrila u spilju bio je muž – muškarac, pa je po tome i dobila naziv ''Muževa hižica''. Spilja je vrlo prostrana dugačka je oko dvjesto metara i bogata je sigama, na kraju spilje koji još nije u cijelosti istražen nalazi se jezerce. U tom je jezercu približno u isto vrijeme kada i u postojnskoj jami pronađena „naša“ čovječja ribica.  Vidi foto galeriju.

Na kraju treba spomenuti vrlo lijepo uređen restoran kojim gospodari Uprava šuma Delnice – Šumarija Skrad sa vrlo ugodnim i uslužnim osobljem, tako da cjelokupni izlet na kraju treba završiti sa gastronomskim užitkom. Lijepo uređen planinarski dom pruža mogućnost smještaja u dvije dvokrevetne sobe i dvije sobe sa po sedam ležaja, te ako želite prenoćiti na definitivno vrlo neobičnom mjestu to je prava prilika za vas. Međutim, svakako ako možete nabavite si najljepše opise tih neukroćenih prirodnih ljepota koje je u svojim romanima  Demon goranskih duma, Osveta u vražjem prolazu, Krvava granica, Hajduci s Lujzinske ceste opisao najcjelovitiji goranski pisac Anton Štefančić iz  Planine (Skradske).

Djelomično preuzeto sa: www.gorskikotar.hr