Delnice Grad prijatelj djece…

Dogradonačelnica Maja Kezele spremno pozira u društvu istaknite stranačke jurišnice Ljubice Vujnović sa skupinom djece i pratećim policajcima a sve skupa zabilježeno perom i kamerom režimskog kroničara naših dana. Naravno, znalci pasivnog informiranja znaju da je sjećanje i emocija bitan čimbenik modernog političkog marketinga. Što djeca znaju, oni su bezbrižno i naivno iskoristili lijepo vrijeme i sa tetama napravili izlet, dok je iskusni tandem imao drugačije povode. Dozvolite da se izrazim matematičkim rječnikom (30 dječaka i djevojčica = 30 obitelji = 50 kupljenih primjeraka Novog Lista jer tko se ne voli vidjeti u novinama = 100 osobnih reklama = cca 200 potencijalnih birača…) i tako jedna društvena inicijativa može dobiti politikantske konture. E, sada se dolazi do pravog pitanja, koliko je  dogradonačelnica Maja Kezele i njena istaknuta stranačka jurišnica Ljubica Vujnović doprinijela da Grad Delnice budu izabrane 2008. godine kao Grad prijatelj djece. Vidite taj projekt je vodila Snježana Krizmanić kao tadašnja predsjednica društva naša djeca uz pomoć i asistenciju Tanje Jakovac i nas nekoliko stručnih suradnika na projektu. Što sam ja doprinio tom projektu mogu pokazati ovdje, a pozivam druge da naprave isto jer sve skupa i nije bilo tako jednostavno. Smeta me što nitko od onih koji su gurali taj projekt nije obaviješten niti je pozvan na završni čin – postavljanje sporne table. Nevjerojatno iritantno i licemjerno mi se čini što su tamo bili predstavnici Grada kojima je trebalo skoro tri godine da postave te table. Čak više i urednica gradskih Internet stranica linijom manjeg otpora bez pitanje „posuđuje“ banere koje sama zbog prezauzetosti raznim obavezama i putovanjima ne stigne napraviti. Kako je jednostavno kititi se tuđim perjem ili kako bi Riper u svom kontekstu rekao „Kako je lijepo kad si na Vlasti, a Vlasta je bogata i vlasta te časti“. Stvarno bi se svi skupa trebali zapitati dokle?