Zajednica športova bi trebala postaviti kriterije vrijednosti i stručno usmjereno voditi delnički šport na zadovoljstvo svih sudionika, bilo da se radi o sportašima, športskim djelatnicima, gledateljima ili pitanjima važnim za planiranje i funkcioniranje gradske sportske infrastrukture.
Ured državne uprave – Ispostava u Delnicama vješto već godinama manipulira sa situacijom te želi prikriti vlastitu odgovornost po pitanju (ne)funkcioniranje delničke zajednice športova. Subjektivnim pravnim tumačenjima pokušava se zataškati dugogodišnje propuste u radu svojih službenika koji nisu postupali kako nalaže Zakon, već su gledanjem kroz prste staroj Zajednici i njezinom administrativno nesposobnom vodstvu na čelu sa predsjednikom Srečkom Petranović i dopredsjednicima Darkom Štimac i Damirom Matković omogućili održavanje „pat“ pozicije u radu krovne gradske udruge športaša. Treba istaknuti da je još u ožujku 2002. godine obustavljen rad u istoj ali niti to nisu administrativno i pravno regulirali do današnjih dana.
Prema dostupnim informacijama preostali članovi Skupštine „stare zajednice“ su HNK „Goranin“ Delnice i STK „Petehovac“ Delnice koji više nije sportski funkcionalan. Ostale športske udruge su se solidarno opredijelile za novi format sportske organiziranosti u Gradu, međutim to je koncept koji ne može zaživiti zbog sumnje i nekooperativnosti voditeljice pododsjeka Ureda državne uprave – Ispostave u Delnicama Snježane Smilović-Kanjer jer ista ne uvažava vjerodostojnost dostavljenih dokumenta i klupskih odluka o izlasku iz članstva „stare“ zajednice. Pritom sa velikim žarom zastupa tezu da ključeve funkcioniranja „svake nove zajednice“ su nedvojbeno u rukama nezainteresiranog vodstva „stare“ zajednice, te da je dualizam oko tog pitanja nemoguć bez obzira što je svaka inicijativa a do danas ih je bilo dvije 2007 i 2009 godine ne može proći jer ne udovoljava kriteriju pogodnosti.
Međutim, to je samo dio problema, drugi mnogo ozbiljniji je odnos Grad Delnice koji od svoga ustrojavanja nema jasne kriterije koji bi definirali raspodjelu novaca za javne potrebe u športu, a od izglasavanja „Zakona o športu“ (op. lipanj 2006) negira se propisana zakonska procedura koja regulira pitanje gradskog športskog proračuna. Novac iz gradskog proračuna namijenjen športu dijeli se na temelju osobnih simpatija i zauzetih pozicija klubova koji preko raznih „misionara“ svoje „najveće klupske aktivnosti“ provode upravo u vrijeme raspodjele proračunskih sredstava. Tada ako treba može se sa temom o radu sportskog kluba doći i na sjednicu gradskog vijeća. U ovaj scenarij diletantski se uklopila i dogradonačelnica Maja Kezele koja su svojim intervjuima u Novom Listu 30. listopada i 7. prosinaca 2010. godine iznosi niz stavova u koje ni sama ne vjeruje a još manje da ih želi u bližoj budućnosti sprovesti u djelo. Pojedini članovi gradskog vijeća tu i tamo postave pitanje ali odgovor uvijek ostaje u zraku kao što ostaju važna pitanja vezana uz stručnu osposobljenost kadrova u športu ili stipendiranje športaša sukladno ostvarenoj kategorizaciji od strane HOO. Zvuči nevjerojatno da je dogradonačelnica obmanula i predstavnike Zajednice športova PGŽ koji su delničku neaktivnu zajednicu htjeli brisati iz članstva na posljednjem zasjedanju skupštine. Prema informaciji koju je dobivena dogradonačelnica je kategorički izjavila da je izborna skupština delničke zajednice zakazana za 20. travanj 2011. godine, te da će se tada riješiti pitanje funkcioniranja. Kao je istekao statutom stare zajednice određen rok za dostavu poziva i radnih materijala a isti nisu stigli sa pravom se možemo zapitati...tko tu koga i zašto farba.
Naučeni obrasci ponašanja postali su danas kada nema previše novaca za sport vrlo vidljiv i opipljiv problem na koji se treba reagirati u duhu pozitivne zakonske regulative. Kvalitetna dugoročna rješenja ponajprije zbog specifičnog odnosa delničkih športskih djelatnika i prvog čovjeka Grada Delnica Marjana Pleše najčešće ostaju u zraku. Vrlo je uočljivo da svaka udruga u okviru svojih interesa za sebe traži najbolje rješenje, koristeći razno-razne oblike lobiranja. Delnička lokalna samouprava ne može kvalitetno upravljati i kontrolirati šport ponajprije zbog činjenice jer uporno negira zakonsku regulativu. Sportu u lokalnoj samoupravi poput Grada Delnice je potreban sustav, međutim takav sustav omogućuje zajednički a ne pojedinačni uspjeh što je očito neshvaćen koncept za našu sredinu. Upravo su se određeni „močnici“ našeg Grada smatrali dovoljnom kompetentnima da već godinama odlučuju o sportskoj infrastrukturi ili da se zbog njihove nezainteresiranosti u Gradu ne proglašuju najuspješniji športaši, nema jedinstvene brige o zdravstvenom statusu mladih športaša a broj stručnjaka korisnika sive sportske ekonomija svakim danom je sve veći.
Uplitanje politike u rad zajednice se kroz prošlo vrijeme pokazalo kontraproduktivno, navodno nova inicijativa koju priprema dogradonačelnica ima u podlozi jasan politički interes da se nađe alibi za djelovanje djela delničkih političara koji nemilice troše svoj mandat bez rezultata, te da se otvori prostor za uhljebljenje „zaslužnih“ hvale vrijednih sportskih djelatnika ili športaša koji bi trebali formalno i pravno nastavili dosadašnji uhodani modalitet odnosa prema športu i športašima u našem Gradu.
Nema komentara:
Objavi komentar