Zbog kockanja ili klađenja nema više stigmatizacije ili negativne reputacije, sve je legalan, rasprostranjen, svima dostupan, društveno prihvatljiv oblik zabave. U Delnicama postoji tri kladionice i nekoliko kafića koji nude tu mogućnost na automatima za klađenje, a Internet kockanju ne treba puno govoriti jer omogućuje gotovo svakom da bez većeg nadzora iskuša svoju sreću praktički iz fotelje. Kladiti se možete doslovno na sve sportske događaje u bilo kojem kutku svijeta. Pojam „globalnog sela“ još jednom nam pred vrata donosi izazov ali i rizik. Kockanje, s obzirom na to da je opće društveno prihvatljivo, postaje i popularni oblik „rekreacije“ za mlade. Iako je zakonom zabranjeno kockanje za mlađe od 18 godina, u kladioničarskoj svakodnevnici nije teško naći odraslu osobu koja je spremna prekršiti zakon. Odrasli kupuju „listiće“ za maloljetne uz malu nadoknadu u slučaju eventualnog dobitka. Masovni mediji i agresivno reklamiranje potiču zanimanje mladih za kockanje, ali pridonose i općem raspoloženju da je kockanje prihvatljiv oblik zabave od kojeg se zamislite može čak i ugodno živjeti. Da li ste ikada čuli da je netko izgubio novac na klađenju, naravno da niste a to se događa gotovo svakodnevno. Međutim, kada je dobitak u pitanja tada mašemo s listićem svima ispred nosa, čak i kladionice vole istaknuti takve listiće u reklamne svrhe samo da bi nas privukli. Zbog čega žmirimo i mislimo da je i kod nas drugačije. Gotovo svakodnevno možete primijetiti takve oblike ponašanja ispijajući kavu iz Tigra ili Centra.
Kao i kod odraslih, problematično kockanje kod mladih ima negativan utjecaj na sve aspekte života, od učenja i školskog uspjeha to mentalnog i fizičkog zdravlja. Rizična su skupina naravno djeca čiji se roditelji kockaju, pa oni usvajaju takav model ponašanja. Neki od simptoma da mlada osoba ima problema s kockanjem mogu biti: neobjašnjiva potreba za većom količinom novca, izostanci iz škole, produženo vrijeme gledanja sporta na televiziji (ili teleteksta), odustajanje od slobodnih aktivnosti, udaljavanje od prijatelja i obitelji, česte promjene raspoloženja, depresije, kasni noćni telefonski razgovori.
Istraživanje provedeno u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, pokazalo je da među mladima koji su se iskušali u igrama na sreću njih 20 posto koji redovito posjećuje sportske kladionice. Najmanje jednom tjedno 6 posto učenika posjećuje automat-klubove ili se kladi na virtualne utrke, a 5 posto ih se redovito kladi na Internetu. Iako su istraživanja pokazala da su adolescenti najpodložniji ovisnosti o kocki oko njihovih se škola nižu sportske kladionice. Na primjeru iz nama susjedne Rijeke može se uočiti da u blizini dviju gimnazija, Prve riječke gimnazije i Gimnazije Andrije Mohorovičića, rade dvije kladionice. Tu prestaje svaka priča o prevenciji ovisnosti o kockanju među mladima. Međutim, za to nisu isključivo krivi vlasnici kladionica, jednako kao ni vlasnici kafića u kojima se prodaje alkohol mlađima od 18 godina. Sportsko klađenje, kao i alkohol, trebalo bi po zakonu biti nedostupno mlađima od 18 godina, ali to ipak nije tako. Kladionice rade legitimno, po hrvatskim zakonima i pravilima lokalne samouprave a mi kao društvo negiramo probleme. Istraživanje koje je provedeno nad mladima govori da mjesečno potroše i više od 400,00 kuna...
Koliko je stvar sveobuhvatna najbolje ilustriraju podaci Ministarstva financija, od prvog siječnja do 31. svibnja ove godine u sportskim je kladionicama uplaćeno 2,094 milijarde kuna, odnosno prosječno po 418,9 milijuna kuna svakog mjeseca. Usput državni, a i lokalni će se proračuni podebljati, i to za 104,74 milijuna kuna, i to na račun naknada u iznosu od pet posto koje se zaračunavaju za svaku uplatu i dobitak. Medvjeđa usluga ili nešto drugo, pitanje je sad?
Nema komentara:
Objavi komentar