Otvorena izložba o Domovinskom ratu

Osječki crveni fićo

Kada smo prije nešto više od mjesec dana obilježavali 20. obljetnicu oslobađanja delničke vojarne i skladišta, te osnutka 138. brigade HV bili smo svjedoci raznim pokušajima da se to napravi na dostojanstven i ozbiljan način. Suočeni sa raznim interpretacijama dogodilo nam se da smo pogubili koncept opravdanosti, te da se obilježavanje svelo na niz osobnih inicijativa koje nisu dale zajednički harmoničan ton važnosti tog, za nas Gorane, povijesnog trenutka. Međutim, na nacionalnoj razini ipak postoji način kako da se rat koji je nedavno bjesnio na ovim prostorima, sažme u cjelovitu i harmoničnu izložbu. Izložba "Domovinski rat", otvorena je za posjete građanstva u Hrvatskome povijesnom muzeju, donosi tematsko-kronološki osvrt na razdoblje nedavne hrvatske povijesti u kojemu je stvorena samostalna hrvatska država i namijenjena je prvenstveno svima onima koji su ju stvarali, a poglavito hrvatskim braniteljima. Odmah na početku želim naglasiti da je braniteljima osiguran slobodan ulaz, a ostali posjetitelji plaćaju ulaznicu simboličnih 10 kuna. Prema planu, izložba će bit postavljena godinu dana, a očekuje se posjet brojnih učeničkih ekskurzija. Tko zna da li bi učenike koje dolaze posjetiti nacionalni park „Risnjak“ zanimalo da pogledaju sličnu izložbu i u našim krajevima?

Lišani Ostrovički 1991

Vratimo se zagrebačkoj izložbi u povodu 20. obljetnice otvorene i udružene agresije Srbije, Crne Gore, JNA i dijela pobunjenih Srba iz Hrvatske na Republiku Hrvatsku, koja je podijeljena u pet cjelina: Raspad Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i put Hrvatske prema osamostaljenju, Srpska pobuna u Hrvatskoj, Agresija, obrana i ratna stradanja, Između akcije i diplomacije te Oslobađanje i mirna reintegracija. Postav izložbe je prepun osobnih predmeta koji su na neki način stvorili ono što se naziva „zajedničko sjećanje“ na ratna zbivanja u Hrvatskoj. Među eksponatima možete vidjeti zastavu sa neslužbenim državnim grbom koju je podigao policajac Ivan Nađ ispred zgrade Hrvatskog sabora 25.7.1990., zatim kaputić Željke Jurić, uplakane djevojčice iz kolone egzodusa građana Vukovara, logoraško odijelo i niz predmeta koje su vukovarski branitelji izradili u zarobljeništvu, kameru poginulog snimatelja HTV-a Gorana Ledenera, te između ostalih i vojnu oznaku 138. brigade HV „Goranski risovi“.

Više o samoj izložbi možete pronaći ovdje.

Kao što sam u svom blogu „Svatko ima svoju istinu“ otvorio temu stručnog sagledavanja „Domovinskog rata“ na našim prostorima, doživio sam različite reakcije, od poticanja do preziranja. Međutim, svima treba biti jasno da se mora pronaći funkcionalni oblik zajedničkog rada i koordinacije koju je potrebno legalizirati kroz Goranski dokumentacijski centar. Svrha Centra bila bi prikupljanje, čuvanje, stručna obrada i objavljivanja relevantnih činjenica kroz zbornike stručnih skupova i okruglih stolova na temu Domovinskog rata u Gorskom kotaru. Jedan od interesantnih komentara vezanih uz moje blogove bio je „Zašto ti misliš da si pozvan da pišeš“? Mislim da sam pozvan u jednakoj mjeri kao i svi ostali koji imaju nešto reći na tu temu, imam pravo na svoje mišljenje kao što si netko može uzeti za pravo da piše knjige. Razlika između mene i njih je velika i mjeri se u tisućama kuna honorara. Jedna od zadaća dokumentacijskog centra bila bi da pokuša skrenuti pozornost i umanjiti, ako ne ispraviti propuste koji danas polagano izlaze na svjetlo dana: da li znate da npr. u Delnicama i Gorskom kotaru postoje ljudi koji nisu dobili spomenicu Domovinskog rata, a zaslužili su je, da mnogi imaju problem sa priznavanjem ratnog staža iz 1991. godine jer su nestali popisi ljudi koji su dali doprinos obrani ovog prostora itd...