 |
Povijesni rezultat Matjaža Štanfela |
Svaka je proslava Nove godine na neki način spektakularna. Neki slave u krugu obitelji, neki s prijateljima, a neki će izaći na gradske trgove. Tako i Varaždinci često dolazak Nove godine slave na Korzu - glavnome gradskom trgu.
Zbog čega je to toliko posebno? Možda zbog vatrometa iznad glava, zbog posebne atmosfere i ushićenja? Da, naravno, ali ima tu i još nešto. Naime, točno u ponoć, u trenutku najvećeg slavlja i najjačeg blještavila raznovrsnih boja na Varaždinskom nebu, brojni će atletičari i rekreativci krenuti u osvajanje još jedne varaždinske Novogodišnje utrke.
Još od 1977. godine Varaždinci u Novu godinu "ulaze trčeći". Tradicija je to koja je u Varaždinu postala drugom na svijetu, odmah nakon brazilskog Sao Paola. Održavanje utrke održalo se neprekinutim slijedom tokom čitavog niza godina, sve do danas, iako s izuzetkom godine 1991., kada je, zbog neposredne ratne opasnosti za grad, morala biti preskočena.
Ove godine pobjednik među seniorima, koji su trčali 6 kilometara je Vid Zevnik iz mariborske Štajerske, ispred Zorana Žilića (AK Zagreb) i Matjaža Štanfela (Ris Delnice). Na istoj stazi među veteranima je bio najbrži Nedjejko Ravić (Novi Marof), ispred Ivana Čorbe (Maraton 95Varaždin) i Josipa Koseca (Rudolf Perišin-Gornja Stubica).
Zbog čega je to toliko posebno? Možda zbog vatrometa iznad glava, zbog posebne atmosfere i ushićenja? Da, naravno, ali ima tu i još nešto. Naime, točno u ponoć, u trenutku najvećeg slavlja i najjačeg blještavila raznovrsnih boja na Varaždinskom nebu, brojni će atletičari i rekreativci krenuti u osvajanje još jedne varaždinske Novogodišnje utrke.
Još od 1977. godine Varaždinci u Novu godinu "ulaze trčeći". Tradicija je to koja je u Varaždinu postala drugom na svijetu, odmah nakon brazilskog Sao Paola. Održavanje utrke održalo se neprekinutim slijedom tokom čitavog niza godina, sve do danas, iako s izuzetkom godine 1991., kada je, zbog neposredne ratne opasnosti za grad, morala biti preskočena.
Ove godine pobjednik među seniorima, koji su trčali 6 kilometara je Vid Zevnik iz mariborske Štajerske, ispred Zorana Žilića (AK Zagreb) i Matjaža Štanfela (Ris Delnice). Na istoj stazi među veteranima je bio najbrži Nedjejko Ravić (Novi Marof), ispred Ivana Čorbe (Maraton 95Varaždin) i Josipa Koseca (Rudolf Perišin-Gornja Stubica).
Seniorke su trčale na tri tisuće metara, a prva je na cilj stigla Valentina Belović (Maraton 95 Varaždin), ujedno postavivši rekord staze s vremenom od 10.55 minuta. Druga je bila Marija Vrajić iz zagrebačkog Veterana, a treća Valentina Županić (Maraton 95 Varaždin). Najbrža je među veterankama Katarina Nestić (Triatlon klub Međimurje), ispred Božice Horvat (AK Međimurje Čakovec) i Smiljane Janžek (OK Međimurje).
Delničani, mogu li nam naši sportaši čestitati na ljepši način. Matjaž, sretno u Novoj tebi i svim sportašima. Možda kroz dvanaest mjeseci shvatimo što to za sve mlade Delnica i za naš Grad znači.
OdgovoriIzbrišiValja pridodati da je Matjaž jutros osvojo 1. mjesto na novogodišnjoj utrci zagrebačkim Savskim nasipom. Evo kao je krenulo velika godina je pred nama, možda i bodovi u svjetskom kupu, tko zna.
OdgovoriIzbrišiBravo Matjaž, sretna i uspješna Ti nova, 2012. godina i u osobnom životu i na sportskom planu! Bravo!
OdgovoriIzbrišiMatjaž, nemoj tako naglo! Sasječi ćeš konkurenciju za godišnju nagradu dok se još nisu probudili od novogodišnjeg slavlja!
OdgovoriIzbrišiFrajno kaže: Štanfel je dobro krenuo i svakako mu tteba čestitati. Sva sreća da ulazimo uskoro u EU bez šengenske granice pa će Štanfel puno lakše od Jakova Faka promijeniti hrvatsku trobojnicu za jednu plavu zvjezdicu na EU zastavi. Dobro ste pogodili - ta zvjezdica - to je Slovenija!
OdgovoriIzbrišihttp://www.marathon95.hr/files/repository/document/2012/01/novogodisnja_varazdin2012_rezultati.pdf
OdgovoriIzbrišihttp://www.trcanje.hr/utrke/rezultati/2308/
Bravo Matjaž!
Sve čestitke ovom uzornom mladom sportašu - OK Ris Delnice, sve čestitke njegovom treneru,sve čestitke i na dobivenoj nagradi za sportaša godine 2011. Grada Delnica. Ovakvi sportaši su ponos našega Grada i zbog njih sve je potrebno učiniti kako bi ovaj Grad uz " Delnice - Grad prijatelj djece" sa ponosom mogao biti "DELNICE - SPORTSKI GRAD".
OdgovoriIzbrišiSlažem se s prethodno izrečenim, no da li taj cilj zapisan u nekakvoj viziji i strategiji razvoja Grada! Bojim se da će sve ostati na pusti željama, a Slovenci će znati uskočiti kada treba i uzeti nam još jedan nebrušeni dijamant, uostalom zato i imaju Zlatarnu Celje!
OdgovoriIzbrišiZašto taj fužinarac nije proglašen sportašem svog sela i zašto nama delničkim sportašima uzima stipendiju ispred nosa. To mu je sredio njegov trener fužinarac Urbanc. Neka idu ti dotepenci tamo od kud su došli.
OdgovoriIzbrišiA zašto u Goraninu igraju nogomet fužinarci, novinar je fužinarac, to Vam ne smeta!
OdgovoriIzbrišiU ratu si sa nekim sportskim Udrugama, u ratu si sa Odborom za sport. Koeficijent na tebe da ćeš bit predsjednik ZŠU iznosi 1.0001
OdgovoriIzbrišiU Goraninu nogomet igraju Fužinarci zato jer se klub ne zove Delničanin nego Goranin
OdgovoriIzbrišiBuuuuuuuuuuuuu.
OdgovoriIzbrišiLjudi moji što je ovo? Dajte malo više tolerancije, sport ne poznaje teritorijalne, političke ili bilo kakve granice. U što su se to Delnice pretvorile, od grada sporta do grada netolerancije. Zar je moguće da Delnice kao političko i administrativno središte Gorskog kotara imaju problem sa ljudima koji iz svih goranskih mjesta dolaze se školovati, raditi ili baviti sportom ja sam mislio da nas to oplemenjuje. Matjaž Štanfel ne zaslužuje takav odnos jer brani boje delničkog orijentacijskog kluba već preko 10 godina, da li ste svjesni koliko puta je u svojoj torbi nosio na sedam svjetskih prvenstava prospekte Delnica i Gorskog kotara, da li ste svjesni koliko puta se čulo na proglašenjima Matjaž Štanfel – Ris Delnice. Osobe koje pišu ovakve komentare su zlonamjerne ne samo prema ovom sportašu, nego vređaju sve sportaše koji su to bili, to jesu i biti će. Ostavite tog mladog čovjeka na miru, ako mu niste spremni pomoći.
OdgovoriIzbrišiDobri, stari i pomalo bolesni, ne samo delnički, već i goranski lokalizam. Netko bi neupućen po razmišljanju lokalistički nastrojenih tipova mogao pomisliti da je Gorski kotar pregusto naseljen kraj, pa u toj silnoj gomili ljudi počinjemo jedni drugima smetati. Delničkom sportašu koji misli da mu je Fužinarac uzeo stipendiju poručujem - kako je tvoj misaoni svijet ograničen administrativnim granicama Grada Delnica, teško je da se možeš izvan njih snaći na nekom jačem državnom i međunarodnom natjecanju, pa bi tvoje stipendiranje vjerojatno bilo bacanje novca u bunar.
OdgovoriIzbrišiIvici Urbancu. S mnogima si se u ovom gradu posvađao unutar i izvan orijentacijskog kluba (mislim na bivše klupske članove). Možda je vrijeme da, umjesto stalnog analiziranja, što ne valja s tim, povećim brojem ljudi, konačno zapitaš i sebe, jesu li tim svađama kumovale i tvoje karakterne osobine? Ti i Davorin Klobučar ste dva srodna tipa koji znaju osmisliti dobre međunarodne projekte i naći zajednički jezik sa strancima, dok u vlastitoj sredini govorite istim jezikom, ali se ne razumijete. Zvuči li ti to pomalo apsurdno?
Netko tko radi sa ljudima, nužno ulazi u konfliktne situacije htio to ili ne. Gdje bi došli kada bi svi mislili isto. Ono što ja mislim to i kažem a to ljudima poput tebi anonimac i onima koje si pobrojao smeta. Međutim, to sam ja sa svim svojim manama i vrlinama. Kada ulazim u konflikt, to je zbog toga što štitim svoje pravo na mišljenje i što u konačnici ima loše u tome. Moji bivši klupski članovi su povijest kluba, isto kao što su bivši nogometaši, skijaši, košarkaši ili plivači povijest tih klubova. Što želite reći da konflikata ima samo u orijentacijskom klubu, pa to je neozbiljno. Znam da ćete teško prihvatiti ali ja u klubu radim ozbiljan posao u natjecateljskom i organizacijskom smislu, ne mogu i ne želim dopustiti da mi netko „brlja ispred nosa“, za mene orijentacija nije samo rekreacija i sport već način života, eto vidite ja sam u svom sportskom životu imao prilike raditi sa dva sportaša jedan se zove Tihomir Salopek koji je pomakao granice orijentacijskog trčanja prema sportu u Hrvatskoj a drugi je Matijaž Štanfel za koga sam siguran da će napraviti korak dalje. Nije da sam prepotentan ali shvatite da će orijentacija u Delnicama biti toliko koliko sam ja se spreman angažirati, isto je sa košarkom, kada Cindre ode, nema više košarke, kada Lončar nestane, nema više šaha, stoga udarajte dok možete, dok nam je stalo, jer jednog dana kada postanemo ravnodušni onda ćete ima dovoljno prostora da ostvarite svoje ambicije dragi moje anonimci neće biti više problema u Delnicama će zavladati nirvana.
OdgovoriIzbrišiNije uopće problem u tome ulaze li ljudi u konflikte, već u tome što i nakon konfilktnih situacija postoji mogućnost pomirenja, a vi ste se s bivšim članovima kluba nakon svađa teško uspjevali pomiriti . Postoji li u OK Ris klupska atmosfera zajedničke odgovornosti za budućnost, ako se iz vašeg pisanja nameće stajalište kako će orijentacijsko trčanje u Delnicama postojati koliko to bude htio pojedinac, Ivica Urbanc. Jeste li ikada pomislili da tome ne mora biti tako i da u klubu imate ljudi koji bi i nakon vas mogli biti predsjednici? Imate u Delnicama kuglače, skijaše i još neke klubove gdje su pojedinci odlazili s mjesta predsjednika, a klubovi su ipak opstali. Vjerujem da bi Matjaž i drugi mladi ljudi iz OK RIs koji vole orijentcijsko trčanje mogli nastaviti i kada vi to ne budete više htjeli ili mogli. Zbunjuje me da vi u to ne želite povjerovati, već tvrdite "da će orijentacija u Delnicama biti toliko koliko sam se JA (Ivica Urbanc) spreman angažirati"
OdgovoriIzbrišiIvice naš dragi, svi smo svjesni činjenice da si se za svoj klub najviše podložio. Ali nemoj taj klub svojatat kao da je tvoj. Ako je tvoj onda ne prihvaćaj dotacije od strane Grada nego ga sam financiraj.
OdgovoriIzbrišiIvica Urbanac je prvi predsjednik "Ris-a" i kao takav status predsjednika mu je dan doživotno. Ali to ni u jednom slučaju ne znači da neko drugi jednoga dana neće njega naslijediti na toj funkciji trenera i predsjednika. Samo recite tko će to biti? Tko je spreman žrtvovati toliko toga SADA da bi posato trener orijentacijskog kluba? Već deset godina sam u ovom klubu i vidjela sam puno toga-odlazak Holenka, odlazak Tusića, osnivanje OK "Lokve", sama sam i ja bila na odlasku iz kluba 3 puta. Zašto? Ne znam. Ono što je tada imalo smisla, sada mi više nema. Bili smo djeca.
OdgovoriIzbrišiA sada zajedno razvijamo ideju kako unaprijediti orijetnacijski šport u Delnicama, kako dovesti više ljudi u naš mali grad za vrijeme Croatia Open-a. A samo na šta nailazimo je nerazumijevanje... Ivica Urbanc nikad nije sam, niti će biti. Ako i ja jednoga dana otiđem, pa nije propast svijeta. Orijentacija će ići dalje. Kako Ivica uvijek kaže: "Svaki čovjek je zamnjenjiv".
I zato svjesno tvrdim da klub ima zajedničku budućnost, jer mi možemo, moramo i želimo pronaći zajednički jezik.
Moja ambicija je postati trener orijentacije jednoga dana-ali ne sada, ne odmah. I onda tko će to voditi ako njega ne bude? Probajte to biti baš vi. Pa recite kako je.
Hahahaha, svašta. Samo je Tito imao status doživotnog predsjednika nečega što se raspalo. Danas u Sj.Koreji. Da doživotni predsjednik, hahaha. To se kaže DIKTATOR.
OdgovoriIzbrišiDaj si malo pročitaj-prvi predsjednik bilo čega ima pravo bit predsjednik do kraja tj. tako se zvati, biti počasni predsjednik, kako vam drago... B
OdgovoriIzbrišiOvdje predsjednik svih Hrvata Franjo, stoko sitnog zuba.
OdgovoriIzbrišiPoštovani gospodine (gospođo) Anonimni od 16,10, 03. siječnja 2012, žalosno je što dijelite ljude na "dotepence" i one druge, zar je manje vrijedno biti "dotepenec!?. Nije li Gorski kotar uvijek bio prepoznatljkiv po uvažavanju i poštivanju raznolikosti, uostalom nitko nije jednom došao da bi drugome nešto uzimao, razlozi su mnogo važniji i dublji. Koliki su Gorani odlazili u potrazi za boljim životom, pa zar ih zbog toga tamo treba označavati kao manje vrijedne? Bogadstvo svakog kraja označava se kvalitetom odnosa njegovih ljudi, ne zaboranite, svakoga dana jedni smo drugima kojege na poslu, susjedi, prijatelji, roditelji djevojke našeg sina ili dečka naše kćeri, a mnogi smo jedni drugima Gorani iz Gorskog koatar! Pa radujmo se dolasku svakog Gorana kao da smo se sreli na riječkom Korzu ili zagrebačkoj špici, a kada jedan takav Goranin svojim rezultatima pronosi i ime našeg grada, trebali bismo na to biti ponosni, a našoj djeci neka Matjaž bude uzor da dosegnu njegove rezultate, pa i bolje!
OdgovoriIzbrišiVjerujem da ste se doista zaletili i da niste tako mislili!
S poštovanjem, još jedan od davnih dotepenaca" koji voli Gorski kotar i Delnice kao i Vi.
Nažalost je OK Ris iz najjačeg hrvatskog kluba prešao u jedan od najmanjih hrvatskih klubova sa jednom perjanicom i još dva tri druga natjecatelja. Žalosno da se sva pažnja usmjerava na jednoga, a drugi dobivaju mrvice ili ne dobivaju nita. Gdje su Risovi na nivou Hrvatske, zašto hrvatski natjecatelji ne dolaze na našu trku gdje imamo 600 stranaca. Zašto se ti natjecatelji ne osjećaju ugodno u Delnicama, a znamo da su nekada rado dolazili, da smo zajednički organizirali trke. Čudno je to, ali svi odgovori vode u jednom smjeru, a vjerujem da znate kamo. Jedan čovjek, jedna čelična ruka, jedno mišljenje. Nema mjesta za druge.
OdgovoriIzbrišiU našemu Gradu uspješan pojedinac u kulturi ili sportu ne valja ništa ukoliko nije pomazan svetom vodicom našeg Gradskog vodstva. Pa vi dragi sugrađani spadate u kategoriju zaluđenih masa i reakcija na nekoliko neprovjerenih ili poluispravnih informacija koje interpretirate samo onako kako Vama osobno paše.Kao papige prenosite neistine o jednom čovjeku kojemu se i ja čudim da uopće više ima ideja promjeniti i osmisliti poneku novu stvar. Jal i zavist i vlastita nesposobnost i podilaženje je nešto najgore što može zakačiti jednog čovjeka a vi ste se upravo na to zakačili dragi zlonamjerni komentatori.Pa ove stranice ne postoje za svađu, ove stranice postoje kako bi dali mogućnost svima i svakojakim situacijama u ovome Gradu da budu raspravljene, osuđene ili pohvaljene ali na dostojom i kulturnom nivou. Baviti se osobnošću jednog čovjeka je glib i nemoć mase da promjeni i prizna potop u ovome gradu što se tiče SPORTA o ostalome neka komentiraju druge strukture i pojedinci. Kad netko odskoči od svakodnevnice, po znanju i postupcima, odmah je na stolu za siciranje i traže mu se amebe po crijevima. ŽALOSNO! Primite se pametnjakovići posla, imate dovoljno prostora a prema vašim "kvalitetnim" komentarima ne nedostaje Vam niti ideja. Ja Vam u svakom slućaju želim uspjeha.
OdgovoriIzbrišiŽivio delnički Kim Jong-un, zvani Mudri vođa.
OdgovoriIzbrišiPonajprije se ispričavam što sam se krivo izrazila tj. mislim da su me krivo shvatili neki određeni ljudi tzv. Anonimci.
OdgovoriIzbrišiDragi svi zašto nam to radite? Zašto smatrate da orijentacija nije sport? Zašto smatrate da Ivica sam vodi orijetnacijski klub " Ris" Delnice? Zašto smatrate da se tuđa mišljenja ne uvažavaju u našem klubu? Zašto poslije čak 10 godina ne možemo naći zajednički jezik?
Da li je, ili nije Ivica Urbanc kriv ili nije kriv, na tu temu svatko ima svoje mišljnje i ima ga pravo izraziti na koji kod način želi. Ali vi ste kukavice. Zašto ne možete stati iza svojih rijeći?
Uvrijedili ste ne samo naš klub nego ste uvrijedili i mene osobno rekavši da nitko drugi ne radi za ovaj klub nego samo Ivica...
Da li vi znate koliko sati truda, koliko utrošenog vremena treba za napraviti jedno natjecanje zvano Croatia Open? I opet zašto nema hrvatskih natjecatelja? Zašto nema više 150 članova? Zašto? Zašto? zašto?
Ako se slažete na sva pitanja ću vam jako rado odgovoriti u petak u 18 h u Lovačkom domu?
Rekla sam da se takvim pitanjima više neću baviti, da ću takve komentare ignorirati, ali kada netko vrijeđa moj trud, moje vrijeme, vrijeme članova kluba TO ne mogu ignorirati.
I ovdje nismo da bismo se bavili pitanjem o Ivici, pitanjima zašto nema Hrvata na CO, nego pitanjima zašto je Grad takav kakav je, i zašto mi ne funkcioniramo.
Ponavljam, Lovački dom, ovaj petak, 18 h - tamo sam, pitajte me šta god želite.
Tajnica OK "Ris", Delnice
Barbara Petranović
Barbara, molim te ne žesti se, sve ti to spada u folklor zavisti. Hrvatski orijentacista ne dolaze na utrke „Croatia Open-a“ iz nekoliko razloga. Kao prvo većina stranaca provodi ljetovanje kroz aktivan odmor, a naši ne žele dio svoga godišnjeg odmora potrošiti na trčanje po teškim krškim terenima. Jednostavno „Craotia Open“ ima pet teških natjecateljskih dana a Hrvatima koji i ne treniraju previše to predstavlja problem. Više vole sprint utrke i srednje staze, po Bundeku. U Hrvatskoj posljednjih godina na natjecanju se okupi od 50 – 100 orijentacista, postoji 20-tak kategorija u kojima se dijele medalje, znači 60-tak medalja po utrci, naravno da su onda svi sretni jer 1/3 natjecatelja ide kući opijena svojim uspjehom. Međutim „Croatia Open“, ne omogućava takvu žetvu medalja zbog međunarodne konkurencije i eto problema, međutim lakše je mene optužit da ljudi ne dolaze zbog mene, nego sagledati stvarne razloge. Ove godine na „Craotia Openu“ samo su 4 hrvatska natjecatelja se okitila medaljama...razmislite malo o tome. Informirani anonimac definitivno pripada orijentacijskom lobiju koji je sklon nesposobnom vodstvu Hrvatskog orijentacijskog saveza, međutim to je jedna druga priča. Da rado ste dolazili u Delnice, naravno jer smo Vam uvijek ponudili najbolje za sitan novac, danas drago društvo trebate platiti zabavu po europskom standardu pa vam to ne odgovora. Žao mi je ali netko veli trčati na Bundeku, a netko na Craotia Openu, isto kao što se netko voli oblačiti u Mani a netko u Benettonu. U sportskom smislu postoji kvaliteta i kvantiteta, trenutno mi radimo na kvaliteti i još neko vrijeme će biti tako...to se zove strategija kluba. Veseli i zdravi bili, i trenirajte po Platku, Lisni i Kastvu jer to je ipak treća liga a mi igramo u prvoj.
OdgovoriIzbrišiDa, naravno. To je pravi pokazatelj TEBE. Tko ne misli kao ti je nesposoban. Sretno vam bilo sa NJIM.
OdgovoriIzbriši