Braća Sobol - zaboravljeni kombinatorci

Delničke skakaonice - vizija razvoja

Kad sam se u ožujku 2006. godine upustio u organizaciju promotivnih skokova na delničkoj skakonici nakon 20 godina stanke, naivno sam pomislio da ćemo napokon krenuti sa sportom o kojem smo od starijih sugrađanamogli slušati sa velikom dozom nostalgije. Danas mogu ukratko svesti priču na: „tresla se brda, rodio se miš“. Bombastične najave oko dovršetka skakaonica za ovo proljeće treba pričekati, jer se planovi trenutno nose u „crnim kožnim torbama“. Upravo tako, i ništa više pametno ne može se dodati na tu temu. Kao i nebrojeno puta do sada, koristim priliku da obilježim šestu godišnjicu od tog događaja koji je skrenuo pozornost širokoj hrvatskoj javnosti na činjenicu da mi ovdje, u Delnicama, imamo jedini u Hrvatskoj kakve - takve ostatke nečega što se nekada zvalo skijaška skakaonica podno Japlenškog vrha.

Zaboravljen je i mladi Urban

Čim se spomenu skokovi, prva je asocijacija Josip Šporer – Pepi, kojeg su već mnogi do sada opjevali, a o njegovim antologijskim skokovima, posebno onom dužine 102 metra na legendarnoj Planici, sve se zna i sada ne bih dužio o tome. Zaista je Pepi bio pozitivni sportski fanatik koji je čak dizao kredite da bi mogao trenirati i pokušao se kvalificirati za natjecanja na tadašnjim državnim prvenstvima. Međutim, do rezultata nije nikada došao zbog nesretnih prijeloma koji su se događali u razdobljima treninga. Druga asocijacija vezana uz delničke skokove je član skijaškog kluba „Goranin“ i hrvatski reprezentativac Urban Zamernik, koji zbog subjektivnih ali više objektivnih razloga nije ispunio očekivanja nas ljubitelja skijaških skokova. Vjerovatno je razvojem situacije najviše nezadovoljan sam Urban. Obečali su mu brda i doline, a sada je svima prestavlja opterečenje sa kojim se ne mogu nositi. Za sve ostale informacije pitajte Ivicu Briškog, predsjednika Odbora za skijaške skokove i nordijsku kombinaciju pri Hrvatskom skijaškom savezu, Josipa Grgurića, predsjednika Sekcije za skijaške skokove u skijaškom klubu „Goranin“ i, naravno, profesionalnog tajnika Skijaškog saveza PGŽ Darka Štimca.

1960. Reprezentacija J. Kecerin, Z. Sobol, Z. Rački, V. Jakopček

Međutim, danas kanim nešto više reći o drugim goranskim skakačima i sportašima koji su neopravdano iz različitih razloga ostali po strani. Jednostavno, možda nisu bili dovoljno nametljivi, skromni su kao ljudi, pa je interes javnosti i svjetla reflektora bila uperena prema drugim akterima. Kad smo organizirali spomenute promotivne skokove, oko nas uključenih u organizaciju tada se „vrtio“ i meni jedan nepoznat čovjek. Nenametljivo je promatrao sve, raspitivao se i pomagao svojim savjetima oko nekih stvari o kojima svi mi nismo previše znali. Da, to je bio Rudi Sobol kojeg i danas rado susretnem u Gradu i izmijenim s njime nekoliko rečenica. Prije nekog vremena primijetio sam, a gdje drugdje nego na Facebooku, da je Alen Sobol objavio neke informacije o sportskim rezultatima njegovog oca i strica. Pogledao sam objavljeno i to me ponukalo da treba nešto više napisati o tim samozatajnim sportašima koji su obilježili jedan dio sportske povijesti našeg Grada.

Kako do sada u svim meni dostupnim knjigama, a i ostaloj sportskoj literaturi koja opisuje tradiciju skijanja u Gorskom kotaru, nije značajnije spomenuta skijaška karijera braće Sobol, više me je nego iznenadio takav propust. U razgovoru s Alenom saznao sam kako je i sam pokušao bezuspješno dostaviti podatke u Hrvatski skijaški savez koji uopće nije pokazao volju i valjanu reakciju na dostavljene sportske životopise Zorka i Rudija Sobola. Zar kvalitetni i talentirani skijaši - nordijci nisu zavrijedili da budu u društvu istaknutih goranskih skijaša čiji su rezultati objavljeni u sportskim knjigama i publikacijma. Dozvolite da Goranska zima barem djelomice ispravi taj propust.

Zorko Sobol

Zorko Sobol (Delnice, 28.12.1937. - 30.03.1985.) član Skijaškog kluba „Delnice“, natječe se u skijaškim skokovima, skijaškom trčanju i nordijskoj kombinaciji. Nisku značajnih sportskih rezultata započeo je osvajanjem prvog mjesta na Prvenstvu Jugoslavije u nordijskoj kombinaciji koja se održala u Delnicama od 16. – 19. 2. 1956. godine. Naredne godine osvaja drugo mjesto na Državnom prvenstvu u istoj disciplini koja se održala na Pokljuki od 21. – 24. 2., a u Delnicama 1.2.1958. godine ponovno je vice-prvak Jugoslavije u nordijskoj kombinaciji. Najzapaženiji rezutat u skijaškim skokovima postiže 1957. godine kada je na XII. Prvenstvu Hrvatske u klasičnim disciplinama održanom u Ravnoj Gori osvojo prvo mjesto sa skokovima od 23 i 21,5 metra. Naredne godine na Prvenstvu Jugoslavije u skijaškim skokovima osvaja 12. mjesto skočiviši 44,5 i 44 metra. Izuzetne rezutate ostvaruje i u skijaškom trčanju gdje na natjecanju u Kranju (Jelovica) 10.1.1960. godine, kao član reprezentacije Hrvatske, u utrci na 15 kilometra osvaja drugo mjesto. Iste godine na natjecanju u Sarajevu (Igman) 24.1.1960. godine u utrci na 30 kilometra osvaja prvo mjesto. Sudionik je međunarodnog natjecanja Kup Kurrikala koje se održalo u Delnicama 1962. godine. O njegovoj skijaškoj karijeri svjedoče mnoge fotografije, novinski članci, te osvojene medalje i prizanja. Treba istaknuti da je Zorko sve ove uspjehe postigao kao 30 %-tni invalid - nije vidio na jedno oko, a na desnoj ruci nije imao dva prsta. Usprkos tjelesnom hendikepu ravnopravno se natjecao sa ostalim sportašima i pobjeđivao. Savez fizičke kulture Općine Delnice dodijelilo mu je 1967. godine priznanje za 10 godina rada na unapređenju fizičke kulture.

Rudi i Zorko Sobol

Rudolf Sobol (Delnice, 19.2.1940.), obrtnik, član Skijaškog kluba „Delnice“, u svojoj sportskoj karijeri natječe se u skijaškom trčanju, skijaškim skokovima, klasičnoj kombinaciji i skijaškom trčanju sa gađanjem (op. biatlon). U klasičnoj kombinaciji (skijaško trčanje+skokovi) na prvenstvu Jugoslavije koje se održalo u Delnicama od 16. – 19. 2. 1956. godine osvaja kao šesnaestogodišnjak treće mjesto. Dvije godine kasnije na prvenstvu održanom 1.2.1958. u Delnicama postaje državni prvak u klasičnoj kombinaciji. Novi sportski uspjeh ostvario je u Ravnama na Koroškom kada je 15.2.1959. godine obranio naslov državnog prvaka u klasičnoj kombinaciji. Kada se tome pridoda da je na istom mjestu od 18.-21.2.1960. godine na Državnom prvenstvu i po treći puta osvojo titulu najboljeg bivše države u klasičnoj kombinaciji, može se zaključiti da je prava šteta što ga je odlazak na odsluženje vojnog roka spriječio da nastavi s osvajanjem odličja. Odlaskom na odsluženje vojnog roka, upoznaje se sa pretečom današnjeg biatlona (skijaško trčanje s gađanjem), te sudjeluje na vojnim prvnestvima na Popovoj Šapki i Jahorini gdje osvaja prvo mjesto na 10 kilometra, te prvo i drugo mjesto sa štafetom 4x10 kilometra. Na Prvenstvu Hrvatske u skijaškim skokovima 1958. i 1959. godine osvaja prvo mjesto, a kada se pridoda i pobjeda na Prvenstvu Delnica u samostalnim skokovima 25.1.1958. godine, možemo reći da se radi o talentiranom i svestranom sportašu. Teška prometna nesreća koju je doživio 1963. godine naprasno ga je prekinula u daljnjem sportskom razvoju. Međutim, stotinjak raznih natjecanja, počevši od Gorskog kotara, Planice, Kopaonika, Mavrovskog memorijala, Velikog polja, Triglava, Jahorine, Oroslavlja i mnogih drugih mjesta, govore o veličini ostvarenih rezutata ovog sportaša. Vjerojatno je i najveća uspomena tog vremena vezana uz brojne nastupe sa bratom Zorkom s kojim je u štafetim utrkama na Prvenstvu Hrvatske činio popularni dvojac "braća Sobol". Za svoj doprinos razvoju sporta u Delnicama i Gorskom kotaru od vojske je 1960. godine dobio pismenu pohvalu za skijaški nastup na natjecanju u Jelovici. SOFK-a Općine Delnice proglašava ga 1962. sportašem godine, a 1967. dodjeljuje mu priznanje za 10 godina rada na unapređenju fizičke kulture. Grad Delnice mu 2011. godine dodjeljuje nagradu za životno djelo.