Primjer Jakova Faka potvrđuje koliko smo nevažni i nebitni za sve, pa i za naše roditelje, zapravo bolje reći za županijske očuha i maćehu! Što su oni učinili da se Faku barem pokušaju stvoriti uvjeti za rezultate koji su dorasli njegovim sposobnostima? Ništa! No, zato se napuhano priča kako će se ulagati u sportsko rekreacijsku zonu Platak (V. Vujić), na gatu Karoline Riječke se upriličuju snowbord eventi, a snijeg se dovozi u stotinama kamiona (Obersnel)iz Gorskog kotara, pa ima se, i koji je problem potrošiti stotine tisuća kuna za jedno dopodne, a na Platku milijune eura! Nismo zavidni na vaterpolu u Rijeci, ali županijske zimske sportove bi trebalo razvijati u Gorskom kotaru, ili to navedenoj gospodi ne želi biti jasno! I Olimpijski odbor se maksimalno proslavio, zajedno s institucijama države. Što bi za vojsku značio jedan takav poligon, služio bi svima, no mi prodajemo priče o nakakvoj štednji i racionalizaciji, sramota! Ma koliko se Slovenci veselili tom zlatu, ipak je to gorak okus radosti jer Jakov nije Slovenac, ali je naša radost uistinu slatka, jer medalju nije osvojio slovenski dres i zastava već Jakom Fak, Mrkopaljac i Hrvat. I sramite se svi vi iz državnog sportskog vrha koji ste pridonijeli da se na prsima tog dičnog momka ne nalazi hrvatski grb i ostala državna obilježja domovine mu Hrvatske! Bravo Jakove, primi najiskrenije čestitke uz naš naklon do zemlje!
Udruga trenera i sportskih djelatnika Delnica Delnice 7. 02. 2012. godine
Poštovani Jakove, Izuzetna nam je čast i zadovoljstvo čestitati Vam na osvojenom naslovu svjetskog prvaka u utrci na 20 kilometara, te srebrnoj medalji koju ste osvojili u štafetnoj utrci na posljednjem svjetskom prvenstvu u biatlonu. Mi treneri i sportski djelatnici, te sportaši Grada Delnica povodom ovog velikog sportskog uspjeha šaljemo iskrene pozdrave Vama , Vašoj obitelji te članovima stručnog stožera i Vašim kolegama u slovenskoj reprezentaciji. Dozvolite da Vam se na kraju zahvalimo na dosadašnjim rezultatima kojima ste zadužili goranski sport, te sa velikim nestrpljenjem očekujemo Vaše nove nastupe. Sportski pozdrav iz Delnica, Predsjednica Udruge Slavica Grgurić Pajnić
Da tako je to kada je netko ljubomoran na nečiji uspjeh. Tipično goranski, tipično hrvatski. Bez obzira na sve Jakov je naš ma što razni ridikuli mislili.
Ako je vaše razmišljanje da osoba rođena u Hrvatskoj mora dovijeka i po svaku cijenu ostati u zemlji, onda ste vjerojatno među onima koji psuju Jakova Faka zbog odlaska pod slovensku zastavu. Ili vrijeđate hrvatsku državu i sport zašto ga nisu zadržali pod taktovima Lijepe naše.
Sa sportske, zapravo životne strane njegov je odlazak jedan vrlo razumljiv, logičan potez i ovdje u Hrvatskoj jedino smijemo osjećati žal. Ne bi trebao vladati bijes, nego prihvaćanje realnosti.
Hrvatska nije zemlja u kojoj je biatlon nacionalni sport, nema uvjeta za razvoj i Fak je radi ostvarenja sportskih ciljeva izabrao Sloveniju. Zadržao je pobjedničku kombinaciju jer je medalje za Hrvatsku (svjetska bronca 2009., olimpijska bronca 2010.) izborio radeći sa slovenskim izbornikom Urošem Velepecom i trenirajući sa susjednom reprezentacijom.
Sponzorski automobil, stipendije i kasniji posao u vojsci ili policiji ne mogu nadomjestiti ono što znači ostati kod trenera kojem se beskrajno vjeruje i uz sebe imati trening-partnere koji vas čine boljim.
Biatlon nije isključivo pojedinačni sport, poput biciklizma. I najbolji hrvatski vozač Robert Kišerlovski razmišljao bi o promjeni državljanstva da nositelji biciklizma nisu klubovi, nego reprezentacije, kao što je u biatlonu. Kišerlovski se tako razvija u kazahstanskoj Astani, a Fak je morao izabrati reprezentaciju koja ima - sve. Možda bi i za Hrvatsku postao svjetski prvak, to nikada nećemo znati, ali odlaskom u Sloveniju uklonio je prepreku neizvjesnosti i žicanja uvjeta koji su nužni.
HOO nije bio u mogućnosti uvesti Velepeca (jedan od Fakovih uvjeta) ili otkupiti slovensku reprezentaciju. Pitanje je i kada bi skupio milijune za gradnju prikladnog poligona (slovenska Pokljuka je renovirana za 10 milijuna eura). Ionako bi taj novac bilo ispravnije iskoristiti za sportove koji su u Hrvatskoj rašireniji, poput veslanja, plivanja ili atletike.
Osim toga, trener je htio ostati u savezu koji ima cijelu reprezentaciju, a ne ovisiti o jednom čovjeku. Slovenski savez, što je također normalno, više nije dopuštao treninge biatloncu koji će im pred nosom otimati medalje i logična posljedica svega je promjena Fakova državljanstva. Najružnije je kasnije natezanje unatoč ranijem dogovoru. Hrvatski biatlonski savez ipak nije dobio traženih 100.000 eura, nego se odšteta pretvorila u kompenzaciju za bivše i buduće treninge biatlonaca u Pokljuki.
Danas je Jakov Fak najpoznatiji izvezeni hrvatski sportaš, ali nije jedini. Za sport je bolniji odlazak brata i sestre Jukić jer je u Hrvatskoj puno lakše stvoriti uvjete za plivanje nego za biatlon. Ljudi koji vode hrvatski sport zbog toga bi trebali odgovarati, a ne zbog Faka. Mirna Jukić je za Austriju osvojila i olimpijsku medalju (ukupno 22 ), a Dinko je na devet odličja. Izvozili smo nogometaše (Strupar, Vastić, Weber, Kocijan...) i vaterpoliste (Volarević, Perčinić, Letica, Benić...), ali zbog njih ne pate ni reprezentacija ni navijači.
Kako dovoljno ne poznajemo tematiku tako i lupetamo u komentarima. Da cjenjena gospodo Fak je zadužio goranski sport sa svim onim uspjesima koje je postizao pod našom zastavom a Fak je zadužio sve nas ponosom goranskog mladića, sportaša, ma gdje bio i za koju reprezentaciju nastupao. On je naš ponos!
Poštovana gospodo, niste razumjeli komentar bod rednim brojem dva! Ja ne sporim Fakovu odluku, naprotiv, sve je tu jasno i tako je moralo biti, u interesu Fakovog napretka i rezultata koje je ostvario, ali i onih budućih. Ja sam govorio o globalnom maćehinskom odnosu i županije i Grada Rijeke i institucija države preme Goranima i prema Gorskom kotaru. A on je takav jer smo uvijek bili spremni pognuti glave i otrpjeti nove nepravde, pa dokle!? Ako smo dio te županije, a jesmo, morali bi to u svemu i osjetiti, to je naše pravo i na tome moramo i inzistirati, naravno ne misleći pri tome da nemamo i nikakve obveze!
Bravo, Jakove! Ej, Hrvati, vaša nesloga ima cijenu!
OdgovoriIzbrišiHvala, Ivice, na aktualnosti i ponosu s razlogom.
Primjer Jakova Faka potvrđuje koliko smo nevažni i nebitni za sve, pa i za naše roditelje, zapravo bolje reći za županijske očuha i maćehu! Što su oni učinili da se Faku barem pokušaju stvoriti uvjeti za rezultate koji su dorasli njegovim sposobnostima? Ništa! No, zato se napuhano priča kako će se ulagati u sportsko rekreacijsku zonu Platak (V. Vujić), na gatu Karoline Riječke se upriličuju snowbord eventi, a snijeg se dovozi u stotinama kamiona (Obersnel)iz Gorskog kotara, pa ima se, i koji je problem potrošiti stotine tisuća kuna za jedno dopodne, a na Platku milijune eura!
OdgovoriIzbrišiNismo zavidni na vaterpolu u Rijeci, ali županijske zimske sportove bi trebalo razvijati u Gorskom kotaru, ili to navedenoj gospodi ne želi biti jasno!
I Olimpijski odbor se maksimalno proslavio, zajedno s institucijama države. Što bi za vojsku značio jedan takav poligon, služio bi svima, no mi prodajemo priče o nakakvoj štednji i racionalizaciji, sramota!
Ma koliko se Slovenci veselili tom zlatu, ipak je to gorak okus radosti jer Jakov nije Slovenac, ali je naša radost uistinu slatka, jer medalju nije osvojio slovenski dres i zastava već Jakom Fak, Mrkopaljac i Hrvat. I sramite se svi vi iz državnog sportskog vrha koji ste pridonijeli da se na prsima tog dičnog momka ne nalazi hrvatski grb i ostala državna obilježja domovine mu Hrvatske!
Bravo Jakove, primi najiskrenije čestitke uz naš naklon do zemlje!
Živjele, živjele cure našeg kraja,
OdgovoriIzbrišiživo, živo naš Mrkopalj!
Udruga trenera i sportskih djelatnika Delnica
OdgovoriIzbrišiDelnice 7. 02. 2012. godine
Poštovani Jakove,
Izuzetna nam je čast i zadovoljstvo čestitati Vam na osvojenom naslovu svjetskog prvaka u utrci na 20 kilometara, te srebrnoj medalji koju ste osvojili u štafetnoj utrci na posljednjem svjetskom prvenstvu u biatlonu.
Mi treneri i sportski djelatnici, te sportaši Grada Delnica povodom ovog velikog sportskog uspjeha šaljemo iskrene pozdrave Vama , Vašoj obitelji te članovima stručnog stožera i Vašim kolegama u slovenskoj reprezentaciji.
Dozvolite da Vam se na kraju zahvalimo na dosadašnjim rezultatima kojima ste zadužili goranski sport, te sa velikim nestrpljenjem očekujemo Vaše nove nastupe.
Sportski pozdrav iz Delnica,
Predsjednica Udruge
Slavica Grgurić Pajnić
Isprika na krivo postavljenom datumu, molim uvažiti! Delnice 7.03. 2012. godine.
IzbrišiČovjek je zadužio Sloveniju, a ne Gorski kotar.
OdgovoriIzbrišiPrimitivac ostaje primitivac.
IzbrišiUvlakači svih zemelja, ujedinite se !!
IzbrišiDa tako je to kada je netko ljubomoran na nečiji uspjeh. Tipično goranski, tipično hrvatski. Bez obzira na sve Jakov je naš ma što razni ridikuli mislili.
IzbrišiAko je vaše razmišljanje da osoba rođena u Hrvatskoj mora dovijeka i po svaku cijenu ostati u zemlji, onda ste vjerojatno među onima koji psuju Jakova Faka zbog odlaska pod slovensku zastavu. Ili vrijeđate hrvatsku državu i sport zašto ga nisu zadržali pod taktovima Lijepe naše.
OdgovoriIzbrišiSa sportske, zapravo životne strane njegov je odlazak jedan vrlo razumljiv, logičan potez i ovdje u Hrvatskoj jedino smijemo osjećati žal. Ne bi trebao vladati bijes, nego prihvaćanje realnosti.
Hrvatska nije zemlja u kojoj je biatlon nacionalni sport, nema uvjeta za razvoj i Fak je radi ostvarenja sportskih ciljeva izabrao Sloveniju. Zadržao je pobjedničku kombinaciju jer je medalje za Hrvatsku (svjetska bronca 2009., olimpijska bronca 2010.) izborio radeći sa slovenskim izbornikom Urošem Velepecom i trenirajući sa susjednom reprezentacijom.
Sponzorski automobil, stipendije i kasniji posao u vojsci ili policiji ne mogu nadomjestiti ono što znači ostati kod trenera kojem se beskrajno vjeruje i uz sebe imati trening-partnere koji vas čine boljim.
Biatlon nije isključivo pojedinačni sport, poput biciklizma. I najbolji hrvatski vozač Robert Kišerlovski razmišljao bi o promjeni državljanstva da nositelji biciklizma nisu klubovi, nego reprezentacije, kao što je u biatlonu. Kišerlovski se tako razvija u kazahstanskoj Astani, a Fak je morao izabrati reprezentaciju koja ima - sve. Možda bi i za Hrvatsku postao svjetski prvak, to nikada nećemo znati, ali odlaskom u Sloveniju uklonio je prepreku neizvjesnosti i žicanja uvjeta koji su nužni.
HOO nije bio u mogućnosti uvesti Velepeca (jedan od Fakovih uvjeta) ili otkupiti slovensku reprezentaciju. Pitanje je i kada bi skupio milijune za gradnju prikladnog poligona (slovenska Pokljuka je renovirana za 10 milijuna eura). Ionako bi taj novac bilo ispravnije iskoristiti za sportove koji su u Hrvatskoj rašireniji, poput veslanja, plivanja ili atletike.
Osim toga, trener je htio ostati u savezu koji ima cijelu reprezentaciju, a ne ovisiti o jednom čovjeku. Slovenski savez, što je također normalno, više nije dopuštao treninge biatloncu koji će im pred nosom otimati medalje i logična posljedica svega je promjena Fakova državljanstva. Najružnije je kasnije natezanje unatoč ranijem dogovoru. Hrvatski biatlonski savez ipak nije dobio traženih 100.000 eura, nego se odšteta pretvorila u kompenzaciju za bivše i buduće treninge biatlonaca u Pokljuki.
Danas je Jakov Fak najpoznatiji izvezeni hrvatski sportaš, ali nije jedini. Za sport je bolniji odlazak brata i sestre Jukić jer je u Hrvatskoj puno lakše stvoriti uvjete za plivanje nego za biatlon. Ljudi koji vode hrvatski sport zbog toga bi trebali odgovarati, a ne zbog Faka. Mirna Jukić je za Austriju osvojila i olimpijsku medalju (ukupno 22 ), a Dinko je na devet odličja. Izvozili smo nogometaše (Strupar, Vastić, Weber, Kocijan...) i vaterpoliste (Volarević, Perčinić, Letica, Benić...), ali zbog njih ne pate ni reprezentacija ni navijači.
Bravo Urbanc, to je pravi odgovor za sve one komentatore koji su pristrani i ne realni, odnosno koji " slučaj Fak" ne razumiju
OdgovoriIzbrišiKako dovoljno ne poznajemo tematiku tako i lupetamo u komentarima. Da cjenjena gospodo Fak je zadužio goranski sport sa svim onim uspjesima koje je postizao pod našom zastavom a Fak je zadužio sve nas ponosom goranskog mladića, sportaša, ma gdje bio i za koju reprezentaciju nastupao. On je naš ponos!
OdgovoriIzbrišiPoštovana gospodo,
OdgovoriIzbrišiniste razumjeli komentar bod rednim brojem dva! Ja ne sporim Fakovu odluku, naprotiv, sve je tu jasno i tako je moralo biti, u interesu Fakovog napretka i rezultata koje je ostvario, ali i onih budućih. Ja sam govorio o globalnom maćehinskom odnosu i županije i Grada Rijeke i institucija države preme Goranima i prema Gorskom kotaru. A on je takav jer smo uvijek bili spremni pognuti glave i otrpjeti nove nepravde, pa dokle!? Ako smo dio te županije, a jesmo, morali bi to u svemu i osjetiti, to je naše pravo i na tome moramo i inzistirati, naravno ne misleći pri tome da nemamo i nikakve obveze!