Gotovo u tišini, svjetlo dana ugledala je nova knjiga Željka Laloša, „Povijest delničkog sporta I. dio“. Kako se radi o knjizi koja opisuje sportsku povijest Delnica i oklice, a znam da autor iste aktivno prati moj blog, najmanje što mogu očekivati da mi dostavi jednu sa nježnom sladunjavom posvetom. Možda, onda odustanem od potraživanja autorskih prava za fotografije koje je koristio a nije me pitao. Dio koji je vezan uz rad orijentacijskog kluba „Ris“ Delnice je toliko površan da ne bi htio uopće ulaziti u debatu jer će netko reći da je to osobni sukob u pitanju. Nevjerojatno je kako netko ima hrabrosti i motiva na neadekvatan način opisati rad jednog kluba koji je čak tri puta bio Prvak Hrvatske u knjizi takve važnosti. Jasno je meni da autor možda nema senzibilitet prema orijentacijskom sportu (op. čitaj meni) ali onda ga (me) je trebao izostaviti ili barem konzultirati se prije nego što se odlučio na uvrštavanje u sadržaj iste, duboko vjerujem da je i s ostalim udrugama ista priča. Međutim, pohvala na trudu, upornosti. Moj stav je da svaka knjiga je vrijedna čitanja, isto kao i svaka zapisana riječ je zlata vrijedna ako se argumentiramo obrazloži. Da li je sve tako kako je opisano i da li su podacima iz nove knjige Željka Laloša točni pokazati će vrijeme kada knjiga bude dostupna široj javnosti. Eto, prijašnja neka izdanja su završila u bunkerima i prije nego što se znatiželjna javnost mogla upoznati sa njihovim sadržajem.
Citiram: "Možda, onda odustanem od potraživanja autorskih prava za fotografije koje je koristio a nije me pitao. " Da, sa tobom i orijentacijskim trčanjem je počelo organizirano bavljenje sa sportom u Delnicama....
Gledajte, upozoravam Vas da ću svaki nekulturan ili neumjestan anonimni komentar obrisati. Nije mi bila namjera otvoriti „pljuvačnicu“, već artikulirati svoje mišljenje, impresiju i stav u odnosu na ovu knjigu. Kako i na koji način, te koji su izvori korišteni prilikom izrade ove knjige meni je važnije pitanje nego klevetanje i omalovažavanje učinjenog. Laloš je ipak napisao tu knjigu i preuzeo odgovornost da za taj javni posao bude nagrađivan ali i kritiziran.
Uvrede, uvrede i samo uvrede! Bože moj pa u kakvom to svijetu živimo, što se desilo s čovjekom!? Ne zaboravite da imamo samo jedan život, ono što pokvarimo za života u njemu jedino možemo i popraviti. Lijepo bi bilo spokojno otići, bez grijeha, znam da je to nemoguće, no neki grijesi ovise samo o nama, na to barem možemo utjecati, ne vjerujem da vam je svejedno, razmislite i postanimo jedni drugima bolji ljudi!
Urbanc bi napisao i više knjiga kada bi imao takve sigurne honorare, koji uvelike premašuju sredstva koje dobiva za rad kluba i organizaciju manifestacija o kojima Autor površno piše iz topline doma svog.
Gospodine Urbanc čovjeka čine djela a ne kritike . Honorari su za ovog čovjeka zadnja stvar . Najbolje da se u Gorskom Kotaru i Delnicama ništa ne piše pa onda takvi kao vi ne bi imali o čemu kritizirat.
E, Urbanc svaka čast. Ti si prvi koji je napisao istinu. Zaista je Laloš hrabar kada se uhvatio pisanja knjige o povijesti delničkog sporta. Koliko vidim knjiga je velika i opširna biti će puna slika i naravno da će se određenim krugovima svidjeti. Sadržaj je pitanje kao i izvori podataka koji su objavljeni. Tko je recenzent biti će zaista važno. Moje je mišljenje da jedan čovjek nije smio sam raditi tako važnu knjigu.
Citiram: "Možda, onda odustanem od potraživanja autorskih prava za fotografije koje je koristio a nije me pitao. " Da, sa tobom i orijentacijskim trčanjem je počelo organizirano bavljenje sa sportom u Delnicama....
OdgovoriIzbrišiTeško mi je diskutirati sa nekim tko ne zna čitati.
OdgovoriIzbrišiLIKE :)
IzbrišiDa fotke, prisvojil je on i događaje iz devedeset i prve, pa nikom ništa.
OdgovoriIzbrišiGledajte, upozoravam Vas da ću svaki nekulturan ili neumjestan anonimni komentar obrisati. Nije mi bila namjera otvoriti „pljuvačnicu“, već artikulirati svoje mišljenje, impresiju i stav u odnosu na ovu knjigu. Kako i na koji način, te koji su izvori korišteni prilikom izrade ove knjige meni je važnije pitanje nego klevetanje i omalovažavanje učinjenog. Laloš je ipak napisao tu knjigu i preuzeo odgovornost da za taj javni posao bude nagrađivan ali i kritiziran.
OdgovoriIzbrišiNe znam koliko knjiga ima stranica, ali ako ima 200 onda bi bilo u redu da se za orijentaciju odvojilo barem četvrtina jedne stranice.
OdgovoriIzbrišiJa bi najrađe da se o orijentaciji ništa ne piše, jer djela govore najbolje o nama.Zar ne.
IzbrišiUvrede, uvrede i samo uvrede!
OdgovoriIzbrišiBože moj pa u kakvom to svijetu živimo, što se desilo s čovjekom!?
Ne zaboravite da imamo samo jedan život, ono što pokvarimo za života u njemu jedino možemo i popraviti. Lijepo bi bilo spokojno otići, bez grijeha, znam da je to nemoguće, no neki grijesi ovise samo o nama, na to barem možemo utjecati, ne vjerujem da vam je svejedno, razmislite i postanimo jedni drugima bolji ljudi!
Molio bih gos.Urbanca da i on ako zna napiše koju knjigu a ne samo da dijeli kritike na rad ljudi koji se trude zadržat povijest Gorskog Kotara.
OdgovoriIzbrišiUrbanc bi napisao i više knjiga kada bi imao takve sigurne honorare, koji uvelike premašuju sredstva koje dobiva za rad kluba i organizaciju manifestacija o kojima Autor površno piše iz topline doma svog.
OdgovoriIzbrišiGospodine Urbanc čovjeka čine djela a ne kritike . Honorari su za ovog čovjeka zadnja stvar . Najbolje da se u Gorskom Kotaru i Delnicama ništa ne piše pa onda takvi kao vi ne bi imali o čemu kritizirat.
OdgovoriIzbrišiE, Urbanc svaka čast. Ti si prvi koji je napisao istinu. Zaista je Laloš hrabar kada se uhvatio pisanja knjige o povijesti delničkog sporta. Koliko vidim knjiga je velika i opširna biti će puna slika i naravno da će se određenim krugovima svidjeti. Sadržaj je pitanje kao i izvori podataka koji su objavljeni. Tko je recenzent biti će zaista važno. Moje je mišljenje da jedan čovjek nije smio sam raditi tako važnu knjigu.
OdgovoriIzbrišiNije li čudno da neki imaju knjigu prije promocije? Gdje se može kupiti? Hvala!
OdgovoriIzbriši