Lokvarska muka ili atraktivna staza pitanje je sad!?

Tri, dva, jedan, KRENI

U prošlu nedjelju je održana i četvrta utrka ovogodišnjeg sanjkaškog kupa Gorskog kotara. Rekao sam da neću više komentirati viđeno, međutim moram! Dosta mi je povlačenja za rukav:“Jesi li vidio ovo, jesi li vidio ono?“ Dajte, shvatite više da nemam veze s organizacijskim dijelom, te sam na tom natjecanju prisutan isključivo kao pratnja. Proklamiranje dobrog raspoloženja, zabave i obiteljskog druženja s jedne strane, a s druge strane startni brojevi, štoperice, rezultat i medalje jednostavno su za moj pojam konceptualno nespojivi. Ako je fokus na sanjkaškom natjecanju, onda organizator treba osigurati minimalne uvjete za provođenje istog.  Stavljanje natjecanja u funkciju samopromocije jedne osobe dovodi iz natjecanja u natjecanje do zabune sve okupljene i već prelazi u skupnu iritaciju auditorija. Jednostavno, ja sam bio prisutan na mnogim natjecanjima ovog sanjkaškog kupa ali ovo što je prošli vikend bilo u Lokvama spada u kategoriju „vjerovali ili ne“. Ovo nije kritika upućena na rad Turističke zajednice, već na ljude koji su preuzeli odgovornost, a drže se nekim velikim organizatorima. Očito je da ne postoji izgrađena organizacijska struktura koji bi bila u potpori turističkim zajednicama prilikom pripreme i organizacije utrka takvog tipa. Turističke zajednice kao nositelji logističkog i promidžbenog segmenta da, međutim Goranski sportski centar treba oformiti organizacijski model koji će osigurati stručne, kvalitetne i motivirane osobe koje će omogućiti da sve utrke budu ujednačeno organizirane. Imamo situaciju da glavni organizator dolazi pet minuta prije utrke i onda sa raštimanih razglasa otpočinje njegovo iritantno vrištanje koje traje cijeli dan. Eto, još nisam doživio da je neko natjecanje sanjkaškog kupa počelo na vrijeme, ovog puta prvi start je kasnio više od sat i pol, staza je imala trkačku dionicu, a za prelazak iste bilo je potrebno oko 2 minute. Pomnožite to sa 60-tak natjecatelja pa zamislite kada je sve skupa završilo. Gotovo u čudu sam slušao pojedince koji su uvjeravali ostale sudionike kako je staza super, da je dobro da postoji trkačka dionica i da sve izgleda kao zimski poligon. Bože, sačuvaj me takvih razmišljanja. Ono što je meni bitno zove se sanjkaško natjecanje. Ako sam platio startninu, onda očekujem da će organizator osigurati sanjkaško, a ne duatlon natjecanje, isto kao što očekujem da za sve natjecatelje vrijede podjednaki uvjeti startanja, da nema guranja po stazi i da vlada fairplay u mjerenju vremena. Eto, sve to je bilo jučer upitno u Lokvama kao i neki ostvareni rezultati. 

Detalj sa delničke staze u Potoku

Idemo sada na kategoriju koja je meni najbitnija. Patricija je, nakon tri pobjede i ovdje završila natjecanje kao treća, ništa strašno, ništa ružno, lijep rezultat. Čestitka Ani na pobjedi, ali i Ines na drugom mjestu. Kako ja, ipak, znam nešto o sportu, napravio sam malu analizu i došao do nekih nevjerojatnih zaključaka. Idemo vjerovati da je jučer Patricija podbacila jer je imala slabu izvedbu, međutim tu meni nešto ne štima. Vremenska razlika između Patricije i prvoplasirane Ane iznosi cca 14 sekundi, drugoplasirane Ines cca 11 sekundi. Zaista fascinantna dominacija. Te mlade djevojke su u posljednje tri utrke odlučivale o postoljima za desetinku sekunde, a sad odjednom postoji vremenska distanica od desetak sekundi. Čak i površnom poznavatelju ta vremenska anomalija upada u oko. Nego, idemo redom: kada je u prvoj vožnji Patricija ponovno startala na čelu svoje kategorije i odvezla vrijeme od 1'47'', nisam niti slutio da će vremena njezinih konkurentica biti ispod 1'35''. Nakon analize utrke požalila mi se da je morala trčati jednu dionicu staze, te da su joj sanjke preteške. Ništa, za drugu utrku nova taktika: ja sam ostao na toj ravnici bodriti i ne mogu reći da ju je tako sporo savladala, vrijeme 1'36'', mislio sam…“Hajde, to je dobro, blizu smo njihovim rezultatima“. Međutim, uslijedio je novi šok, Ana i Ines koje startaju iza Patricije u drugoj vožnji idu ispod 1'25'', tako da sam shvatio da tu nema popravka i da ćemo biti sretni ako uzmemo postolje u Lokvama. Kada sam vidio da Lea ide ponovno prema startu, jer je imala problem sa mjerenjem vremena shvatio sam da organizator ima velikih problema, te da improvizacijom spašava što se spasiti može. Neka svatko misli što želi, utrke sanjkaškog kupa sve više idu na živce sudionicama i to sigurno dugoročno nije dobro. Međutim, to je nešto o čemu sam se ja referirao već nekoliko puta i nemam namjeru ponovno. Uglavnom, na kraju poredak: Ana, Ines, Patricija. Ukupni poredak sanjkaškog kupa nakon četiri utrke za njihovu kategoriju: Patricija Urbanc – 38 bodova, Ana Frković – 33 boda, Ines Klobučar – 31 bod, Lea Dujmišić – 29 bodova, Dora Pavlić – 17 bodova, Kristina Luković – 6 bodova i Daria Miljenović – 5 bodova. Iduća stanica, Tršće (naredne subote), a zatim Crni Lug, u nedjelju 17.2.2013. godine ili nas organizator iznenadi nečim novim.