Tajni razgovori o rekonstrukciji stadiona!?

Posljednjih dana u određenim zatvorenim krugovima provodi se nova površna rasprava oko rekonstrukcije delničkog nogometnog stadiona. Pokušaj da se putem Gradskog odbora za sport ciljano isforsira i nametne neko rješenje nije urodilo željenim rezultatom. Problematika interesa Grada i interesa trgovačkog društva koje upravlja sportskim objektima teško se može kvalitetno opisati kroz djelovanje jedne, jedine i neupitno samozatajne osobe kada je u pitanju gradski sport. Očito, nekima povijest nije bila dovoljna učiteljica života i ponovno srljamo kao „guske u magli“. Ovdje se radi o velikom javnom interesu i poslu oko kojeg se vuku politički repovi bivših vladajućih garnitura. Ne bismo li trebali dobiti neke odgovore prije nego započnemo ponovno nešto raditi? Nije li krajnje neprofesionalno da osobe koje imaju prste u svemu tome ponovno pripremaju isti posao kao da se ništa nije dogodilo? Dosad smo svašta progutali pod izlikom razvoja sportskog turizma, utukli silne milijune kuna i ništa…„pojeo vuk magare“.  I sad se ponovno, bez mogućnosti javne rasprave i definiranja jasnih projektnih ciljeva svih nositelja interesa (korisnika tog prostora), radi „račun bez krčmara“. Studija isplativosti, što je to, strategija sporta, nevažno. Koliko mi to imamo nogometnih igrališta, kakva nam je uopće mreža te sportske infrastrukture. Nije važno što trend bavljenja individualnim sportovima daje značajniji prihod nego ekipni sportovi na područjima koji su klimatski i reljefno nalik nama. Zimski sportski turizam je već desetljećima u defanzivi naspram ljetnog, rekreacija predstavlja „zlatnu koku“ za aktivan odmor koji traži moderan čovjek. Imam dojam da se ovdje radi više o privatnoj, a ne javnoj investiciji. Iznova nam se želi nametnuti potreba rješavanja problema jedne interesne skupine kao sudbonosna za pitanje delničkog sporta. Nisam protiv rekonstrukcije stadiona, da bude svima jasno. Protiv sam opsega i načina na koji se to želi ponovno nestručno provesti.

Josip Grgurić - idejna skica sportsko-rekreacijske zone Japlenški vrh 

Tko, što i kako radi uskoro će izaći na vidjelo. Međutim, pitanje sportsko rekreacijske zone Japlenški vrh i njene infrastrukture ne može biti pitanje pojedinaca,  nego treba ostvariti konsenzus cjelokupne sportske, turističke i društvene javnosti u lokalnoj zajednici. E, baš tu, u toj lokalnoj zajednici djeluje Sportska zajednica kojoj je ubijeno dostojanstvo rada, koja se zaobilazi, ponižava i marginalizira. Izgleda da je bilo dovoljno ispuniti predizborno obećanje, osnovati zajednicu, a onda će „onaj koji nema vremena“ u prigodnoj radio emisiji u društvu simpatične „novinarke kojoj se ime ne spominje“ sve prikazati kao evidentnu nesposobnost zajednice da se organizira kroz funkcionalni rad. Nemojte misliti da je to slučajno! Nije! Radi se o pažljivo biranom trenutku. Sindrom „naših“ i „vaših“ nas ponovno drma. Uskoro se donosi novi proračun, a s njim i nove glavobolje jer treba zadovoljiti „tržište birača“ a novaca ima malo u gradskoj „kasici prasici“. Kada se bolje razmisli u stvarnosti bilo bi poželjno barem na trenutak skrenuti pažnju s glavnog pitanja koje će obilježiti funkcioniranje delničkog sporta u idućih godinu dana – sportski proračun (redovna djelatnost udruga + korištenje sportske infrastrukture + kapitalne investicije u sportu + značajni sportski projekti + stipendiranje sportaša). Naravno, politički gledano poželjno je pronaći nekog krivca, Sportska zajednica se nudi kao na „pladnju“, to je i slijepcu jasno.