Sportska zajednica Grada Delnica predstavlja izuzetno složen stručni posao kojeg mnogi ne razumiju, a samim time niti cijene. Bez obzira na sve napore ona nije zaživjela u punom kapacitetu zbog niza objektivnih razloga, a jedan od tih je svakako što odnos „onog koji nema vremena“ koji nikada u javnosti nije priznao legitimitet Sportske zajednice i njezinog vodstva, te nije osigurao prostor za stručan i nepristran razvoj sporta u našoj sredini. Ovim konstantnim žongliranjem između legaliteta i nelegaliteta, dolazi se do fraze koje su štetne za sportsku zajednicu a iste u javnosti stvaraju privid diktirane distance premda su sjedište Grada i sportske zajednice na istoj poštanskoj adresi!? Svojim je neodmjerenim izjavama na Gradskom vijeću, novinama i radiju potaknuo oportune stavove koji su stvorili podlogu za negativnu percepciju javnosti prema radu Sportske zajednice.
Na krilima takvih deklarativnih stavova je i ping-pong istup vijećnika Ivana Topića na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća, te Radiju Gorski kotar kao nastavak njegove politike opstrukcije rada Sportske zajednice. Motivirani Topić nikada nije zatražio dostavu informacija o radu Sportske zajednice koliko je meni poznato, niti je kroz svoje djelovanje kao gradski vijećnik iskazao neki interes za potporu cjelovitom funkcioniranju iste. Iz svega bi se dalo zaključiti da nekim osobama smeta što je aktualno vodstvo Sportske zajednice potaknulo razmišljanje o sportu s gledišta sporta, a ne politike, što je evidentno i zapravo problem u cijeloj priči. Sitno malograđansko politikantstvo preko leđa jedne sportske zajednice vrlo je poželjno za Topića što se može zaključiti ako pogledate ovaj link sa službenim stranicama jedne političke stranke (http://hcsp.hr/hcsp-delnice-delnicki-sport-ne-moze-bez-svade). Međutim, iz priloženog se vidi da gospodin Topić je značajno isključiv i ne može razumjeti složenosti i opseg posla kojeg mora obaviti jedna sportska zajednica, a svojim upornim političkim istupima nesvjesno zadire u autonomiju sporta na razini jedne lokalne samouprave. Ponavljam takva autonomija znači očuvanje vrijednosti sporta i uvažavanje postojećih struktura sportskih organizacija uz pomoć kojih se razvijao sport u svijetu, Europi, Hrvatskoj. Delnice bi po Topiću trebale biti iznimka u kojoj sportska zajednica kao udruga više razine polaže račune Gradskom vijeću a ne svojoj Skupštini kako to piše u Statutu?! Sve to Topiću, a i mnogim drugima nije jasno, pa onda lupaju po sportskoj zajednici i njezinoj Predsjednici koja sa nosi sa nizom internih i eksternih problema o kojima sada nema smisla govoriti. Kontinuiranim obezvređivanjem napora da se jasno razluče mjerodavnosti nad sportskim programima iz javnih potreba između Grada Delnica, Odbora za kulturu, tehničku kulturu i sport, Goranskog sportskog centra i Sportske zajednice Grada Delnica, gospodin Topić ne želi uvidjeti potrebu normativnog uređivanja odnosa jer to jednostavno nije u dosegu njegovog promišljanja i takve pokušaje želi svesti pod nazivnik „demagogija“ ili „tresla se gora, rodio se miš!“.
Sa druge strane Grad Delnice po „onom koji nema vremena“ ne želi ulaziti u mjerodavnosti rada Zajednice, osim ako se pitanja ne odnose na izvršenje proračunskih poslova iz odluke Gradskog vijeća, zakonskih obaveza Grada prema Zajednici, te dodjeljivanju pokroviteljstva sa razine lokalne samouprave. Grad Delnice zadržava pravo da dodjeli istaknutim pojedincima i udrugama u sportu financijsku podršku sukladno vlastitoj procjeni što uopće nije sporno. Međutim, sporno je sazrijevanje svijesti delničke političke eliti o ulozi sportske zajednice i tu leži problem. Problem je zbog čega se uopće osnivala sportska zajednica ako joj Grad ne želi prenijeti dio svoga autoriteta i posla oko delničkog sporta!? Izgleda sa smo sportsku zajednicu osnivali isključivo radi ispunjenja predizbornog obećanja, znači čistog političkog cilja, poput „zlatnih ribica“ jer je to poželio „onaj koji nema vremena“. Pitanje sportske autonomije, društvenog autoriteta i potrebe je ključno, a to je za delničku sportsku zajednicu oduvijek predstavljao, predstavlja i predstavljati će utopiju koju jedino može zaobići neizostavni „naš Klobučar“! Bilo kako bilo, delničkim sportašima je već odavno ubijeno svako sportsko dostojanstvo, a ovo malo što je ostalo istopiti će pod navalom sportaša koji će pohrliti u naš Grad na bazične pripreme pod dirigentskom palicom GSC, dok će naši delnički sportaši sve to gledati iz prvog reda tribina zadovoljni ako nešto ušićare obilazeći gradska vrata po onoj:"bolje vrabac u ruci, nego golub na grani".
Na krilima takvih deklarativnih stavova je i ping-pong istup vijećnika Ivana Topića na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća, te Radiju Gorski kotar kao nastavak njegove politike opstrukcije rada Sportske zajednice. Motivirani Topić nikada nije zatražio dostavu informacija o radu Sportske zajednice koliko je meni poznato, niti je kroz svoje djelovanje kao gradski vijećnik iskazao neki interes za potporu cjelovitom funkcioniranju iste. Iz svega bi se dalo zaključiti da nekim osobama smeta što je aktualno vodstvo Sportske zajednice potaknulo razmišljanje o sportu s gledišta sporta, a ne politike, što je evidentno i zapravo problem u cijeloj priči. Sitno malograđansko politikantstvo preko leđa jedne sportske zajednice vrlo je poželjno za Topića što se može zaključiti ako pogledate ovaj link sa službenim stranicama jedne političke stranke (http://hcsp.hr/hcsp-delnice-delnicki-sport-ne-moze-bez-svade). Međutim, iz priloženog se vidi da gospodin Topić je značajno isključiv i ne može razumjeti složenosti i opseg posla kojeg mora obaviti jedna sportska zajednica, a svojim upornim političkim istupima nesvjesno zadire u autonomiju sporta na razini jedne lokalne samouprave. Ponavljam takva autonomija znači očuvanje vrijednosti sporta i uvažavanje postojećih struktura sportskih organizacija uz pomoć kojih se razvijao sport u svijetu, Europi, Hrvatskoj. Delnice bi po Topiću trebale biti iznimka u kojoj sportska zajednica kao udruga više razine polaže račune Gradskom vijeću a ne svojoj Skupštini kako to piše u Statutu?! Sve to Topiću, a i mnogim drugima nije jasno, pa onda lupaju po sportskoj zajednici i njezinoj Predsjednici koja sa nosi sa nizom internih i eksternih problema o kojima sada nema smisla govoriti. Kontinuiranim obezvređivanjem napora da se jasno razluče mjerodavnosti nad sportskim programima iz javnih potreba između Grada Delnica, Odbora za kulturu, tehničku kulturu i sport, Goranskog sportskog centra i Sportske zajednice Grada Delnica, gospodin Topić ne želi uvidjeti potrebu normativnog uređivanja odnosa jer to jednostavno nije u dosegu njegovog promišljanja i takve pokušaje želi svesti pod nazivnik „demagogija“ ili „tresla se gora, rodio se miš!“.
Sa druge strane Grad Delnice po „onom koji nema vremena“ ne želi ulaziti u mjerodavnosti rada Zajednice, osim ako se pitanja ne odnose na izvršenje proračunskih poslova iz odluke Gradskog vijeća, zakonskih obaveza Grada prema Zajednici, te dodjeljivanju pokroviteljstva sa razine lokalne samouprave. Grad Delnice zadržava pravo da dodjeli istaknutim pojedincima i udrugama u sportu financijsku podršku sukladno vlastitoj procjeni što uopće nije sporno. Međutim, sporno je sazrijevanje svijesti delničke političke eliti o ulozi sportske zajednice i tu leži problem. Problem je zbog čega se uopće osnivala sportska zajednica ako joj Grad ne želi prenijeti dio svoga autoriteta i posla oko delničkog sporta!? Izgleda sa smo sportsku zajednicu osnivali isključivo radi ispunjenja predizbornog obećanja, znači čistog političkog cilja, poput „zlatnih ribica“ jer je to poželio „onaj koji nema vremena“. Pitanje sportske autonomije, društvenog autoriteta i potrebe je ključno, a to je za delničku sportsku zajednicu oduvijek predstavljao, predstavlja i predstavljati će utopiju koju jedino može zaobići neizostavni „naš Klobučar“! Bilo kako bilo, delničkim sportašima je već odavno ubijeno svako sportsko dostojanstvo, a ovo malo što je ostalo istopiti će pod navalom sportaša koji će pohrliti u naš Grad na bazične pripreme pod dirigentskom palicom GSC, dok će naši delnički sportaši sve to gledati iz prvog reda tribina zadovoljni ako nešto ušićare obilazeći gradska vrata po onoj:"bolje vrabac u ruci, nego golub na grani".
Nema komentara:
Objavi komentar