Feng shui u Delnicama

Delnice - najviši grad u Hrvatskoj

Motivaciju za ovaj posljednji ovogodišnji post nalazim u ovom snijegu koji nas je obilato blagoslovio ovih dana. Kada kažem blagoslovio mislim na pravi snijeg kojem se svi veselimo a ne kao u veljači ove godine kada nas je led gurnuo na sve naslovnice dnevnih novina i televizija. Nismo baš imali bijeli Božić, ali niti Nova godina nije loša u bijelom, zar ne! Možemo mi misliti što želimo ali upravo taj pravi snijeg daje ovom našem Gorskom kotaru i Delnicama privlačnost na kojoj nam mnogi zavide. Sa druge strane nam ukidaju famozni brdsko-planinski zakon, te nam tako daju do znanja da ne razumiju probleme koje nosi život u planinskom području i u konačnici baš im se fučka za nas. Što se tiče brdsko-planinskog zakona, to je priča koja se treba izdignuti iz okvira samopromocije pojedinca pa će onda svima biti jasnije i prihvatljivije što mi to želimo i kako to namjeravamo ostvariti. Sve ostalo je jeftina politička demagogija koja nas je dovela tu gdje jesmo.
 

Kao i do sada ne želim previše o takvoj vrsti politike jer nemam dovoljno informacija, nego želim ponovno govoriti o politici koja sustavno uništava sport u Delnicama. Mogu se pojedinci istupati kako žele, ali činjenica da niti dva mjeseca nakon posljednje skupštine se nije uspjela sazvati nova sjednica najbolje govori o sposobnosti ljudi koji su rušili sve dostignute vrijednosti.  Sada kada su izazvali krizu elegantno uz veliku pomoć Gradonačelnika žele na pleća navodno nesposobnog bivšeg vodstva zajednice strpati sve probleme. Tko je tu sposoban, a tko nesposoban pokazati će vrijeme, hipoteku za cjelokupno stanje se može pripisati samo jednom čovjeku a to je Gradonačelnik Ivica Knežević koji jednostavno ne razumije sportske procese i nema pojma što  to znači i zbog čega je bitna sportska strategija. Ne može se sportska zajednica osnivati samo da bi se ispunilo predizborno obećanje, sport traži dugoročno promišljanje a toga kod nas nema. Da odmah naglasim nije nužno da Gradonačelnik ima afinitet prema sportu i rekreaciji, ali onda se treba okružiti ljudima koji to znaju, a to sigurno nije Davorin Klobučar a nije nužno da to bude niti Ivica Urbanc ili Darko Štimac.
 

Želim živjeti uspravno, kao što uspravno umiru šume moga zavičaja!

Netko je napisao kroz anonimni komentarima da Gradonačelnik uvodi reda u „štalu“ zvanu delnički sport, pa to je nešto najbolje što sam pročitao u posljednje vrijeme na svom blogu. Zamislite, zar oduvijek u našem podneblju puna štala domaćih životinja nije bila odraz blagostanja i uspješnosti. Vjerojatno zbog toga im je to blago naraštajima omogućavalo da rade i prežive u ovom surovom kraju. Kada je gazda loš kao u našem slučaju, on se ne zna brinuti za to blago i ono mu crkava u štali ili ga prodaje u bescjenje da bi zadovoljio svoje privremene potrebe bez dugoročnog promišljanja o posljedicama. Tu ga sigurno neće spasiti nikakve kompenzacijske mjere ili slične stvari. Eto, to se događa i u delničkoj sportskoj štali, dok gazde iz okolnog susjedstva su ipak pronašli neki način da zaštite svoje blago, kod nas se već mjesecima traži „Pedra“ da ga se objesi na lipu u novo popločenoj Supilovoj. 
 

Takve manifestacije ne trebaju delničkom sportu

E, taj delnički „Pedro“, nakon pretrpljenih verbalnih prozivki na Gradskom vijeću, Radiju i novinama ovih dana doživljava novu odmazdu Gradonačelnika. Sve mi to skupa nalikuje na metode nekih prošlih udbaških vremena te odiše teškom fiškalskom manipulacijom. Da li se sjećate sanjkaške priče na delničkom Potoku, koja je ugašena upravo dolaskom tog Gradonačelnika.

Dok nije postao ovo što je danas podržavao je sanjkašku priču na Potoku, danas je okrenuo ploču i pravi se grbav. Najbolji način kada nešto ne želiš riješiti da osnuješ Povjerenstvo. Taj poučak garantira da će se priča razvodniti i da će ljudi sve skupa nakon nekog vremena zaboraviti. Da, upravo tako, sportsko sanjkanje nije bio po ćefu našem „velikom vođi“, pa je onda krenuo sa poturanjem priče o tradicijskom sanjkanju i feštama lokalnog značaja u u kojima on igra glavnu ulogu. Sanjkanje kakvo smo imali u Potoku zahtjeva puno značajniji aganžman i stručnost nego što je to presvlačenje u vještice i vilenjake. Da bi se stvorio privid događanja, Gradonačelnik je formirano Povjerenstvo za sanjkanje na razini Grada 31. ožujka 2014. godine. Dobili smo uredno Rješenja na kućne adrese i morali smo potpisati izjavu o prihvaćanju dužnosti, te do dana pisanja ovog posta čekamo konstituirajuću sjednicu Povjerenstva. Interesantno, zar ne, npr. nesposobno vodstvo sportske zajednice je održala niz sastanka u međuvremenu i to nije bilo dobro!?

Delnicama ne treba uređeno sanjkalište, već adventska bajka

Eto, prolaze mjeseci, približavao se snijeg o kojem sam pisao na početku posta a o sanjkanju niti riječi jer to su stvari koje se rješavaju pomoću klobučarevog poučka. Onda me je upozorio jedan moj poznanik da su se tu stvari značajno promijenile i da je važeće Rješenje stavljeno van snage. Gradonačelnik je netransparentno 8. prosinca 2014. godine novim Rješenjem imenovao članove Povjerenstva u kojem kakve li slučajnosti nema mene, ali nema niti njega. Eto, do dana pisanja ovog posta, nisam dobio Rješenje o razrješenju, niti sam službeno obaviješten od Gradske uprave da sam na osobno inzistiranje Gradonačelnika izbačen iz Povjerenstva za sanjkanje Grada Delnica. To su Vama njegove metode rada, sanjkanja će ponovno se vratiti pet godina unatrag, zaobiđen je sanjkaški klub i ljudi koji su organizirali jedino međunarodno natjecanje u Hrvatskoj. Što oni znaju, pa nisu oni dobili izbore. Sada dragi sportaši kada budete na koljenima hodočastili u njegov ured da ispetljate nešto novaca za preživljavanje, vodite računa da ne dovedete u pitanje lik i djelo „dragog vođe“ jer ćete biti proglašeni pijancima i trošiteljima gradskog novca u najboljem slučaju. Može će Vas prozvati da ste svojim (ne)djelovanjem prouzročili neizravnu štetu delničkom sportu jer ste napravili nešto za klub kojeg vodite, sada se ja pitam da li je on svojim (ne)djelovanjem prouzročio neizravnu štetu delničkom sanjkanju i turizmu. Naravno da nije jer iznad njega je samo Bog, a koliko čujem niti u njega nema veliko povjerenje.
 

Znam da bi sada na kraju ove godine više željeni čuti nešto od feng shui fontani u našem Gradu i tko je sabotirao puštanje prvog mlaza, ili možda tko je tako falšao na božičinom koncertu u Radničkom domu da je u backstageu izbila nevjerojatna svađa. O svemu tome uskoro... ako mi se bude dalo... ili ako imate Vi kakva saznanja podijelite ih sa nama!