Urbanc zabrani anonimne komentare, pa će i tvoje pisanje biti vjerodostojnije!

FOTO: Branko Pleše - Urbanc izjeda te sujeta!

Usnuli bloger „Gorski kotar“ ili Branko Pleše, javio se svojim priopćenjem putem osobnog facebook profila u vezi natpisa na „Goranskoj zimi“ koji spominju njegove ime i prezime kroz anonimne komentare i pjesmice. Bez obzira ne visoku dozu animoziteta koja vlada između nas dvoje, moram reći da u potpunosti dijelim njegove navode po pitanju sporta. To je upravo ono što ja ponavljam već godinama i zbog toga nisam omiljen onoj prošloj, niti ovoj sadašnjoj vlasti. Meni je jasno da bi Branko želio sa nekim drugim osobama dijeliti mišljenje po pitanju sporta u ovom Gradu ali to jednostavno zbog njihove skučenosti u razmišljanju nije moguće realizirati. Premda se nije suzdržao od latentne optužbe na moj račun, kao "stari mačak" on zna napraviti igru riječima koje su namjenjene površnim čitateljima i lukavo ih navodi na krivi zaključak. Da skratimo ovaj uvod, objavljujem cjelokupni njegov tekst na blogu.
 

Branko Pleše kaže o razvoju sporta u Delnicama u svjetlu aktualnih sukoba u Gradu:

„Obavješten sam da se i moje ime spominje u komentarima nekih napisa na blogu Goranska zima (http://goranskazima.blogspot.com) koji piše Ivica Urbanc. Vidim, ima tu i pjesmica, zločestih komentara, dobrih prijedloga, no to su sve anonimni uradci nepoznatih pojedinaca. Dok sam pisao svoj blog (http://gorskikotar.bloger.index.hr/default.aspx) bilo je svakakvih komentara na moje osvrte - konstruktivnih, objektivnih, ali i onih ispod svakog ljudskog dostojanstva, bilo prema meni ili nekim drugim javnim osobama, te sam na kraju zabranio komentiranje, a onda ubrzo i prestao pisati na blogu. Ponekad se javljam na Facebooku s kratkim komentarima. Držim da je to puno prikladnije, jer na Facebooku baš i ne možeš biti anoniman. Stoga bih preporučio da ljudi, Delničani i Gorani, svoje ideje za boljitak Delnica iznose na Facebooku. Ipak ne vjerujem da će mnogi to učiniti, jer se ljudi uglavnom boje javno iznositi svoja razmišljanja, posebno oni zločesti.

A sada samo nekoliko prijedloga, koji mi trenutno padaju na pamet, za rješenje sukoba u Delnicama oko teme razvoja i organiziranja sporta, odnosno sportske zajednice.

U kratkim tezama:

1. Potrebno je više transparentnosti u odlučivanju o financiranju sportskih kolektiva.
2. Sport, kao i druge djelatnosti u Delnicama, treba razvijati na stručnim, znanstvenim, i demokratskim temeljima, te sukladno našem podneblju i trenutnoj društvenoj i ekonomskoj situaciji u Gradu i Hrvatskoj.
3. Potrebno je više strategije i planiranja u razvoju sporta.

U tom smislu treba:

 A) ispitati sportske i rekreativne potrebe ljudi (kao i njihove želje i preferencije,

 B) ocijeniti i prihvatiti sve dobre aspekte i rješenja iz sportske povijesti našeg Grada,

  C) nakon izrade needs assessmenta organizirati široku demokratsku raspravu na svim razinama (škole, sportska i druga udruženja, turističke institucije, znanstvene i stručne institucije) o tezama za izradu Strategije razvoja sporta i rekreacije u Delnicama (i Gorskom kotaru),

 D) izraditi i na Gradskom vijeću usvojiti Strategiju razvoja sporta do 2020. godine,

 E) donijeti dugoročni Plan izgradnje i održavanja sportskih objekata (zajedno s ostalim zainteresiranim dionicima - PGŽ, lokalne jedinice u GK, turistička privreda, javna poduzeća, oružane snage, HOO, Ministarstvo obrazovanja itd.),

 F) na Gradskom vijeću donijeti godišnji akcijski plan i program sportskih aktivnosti i manifestacija (povezanih i s razvojem turizma,

 G) donijeti transparentan Godišnji plan financiranja sporta u Delnicama (a ne samo navesti cifre u Gradskom proračunu),

 H) donijeti Marketinški plan promocije i razvoja sporta u korist mladih naraštaja i turističkog gospodarstva.

Mogao bih navesti još nekoliko teza, npr. o sportskoj zajednici, no za to ima upućenijih, a svakako bih se založio za jednu temeljitu analizu i javnu raspravu o sudjelovanju Delnica u GSC.
 

Za sada toliko. Na kraju priznajem da nisam stručnjak za sport, zato govorim pretežno o organizacijskim pitanjima.

A sada zbilja na kraju, jedan moj osobni stav: Ako se striček Branko želi rekreirati – neka planinari po okolnim brdima ili neka u Kaličkoj rebri pobira drva. A ako želi kuglati, hopsati ili se baviti jogom ili nekom drugom vrstom rekreacije – neka to plati iz svog džepa. Grad je obvezan i mora financirati prvenstveno sportske aktivnosti mladih, školske omladine, a ako nakon toga preostane još novaca u gradskoj blagajni, onda se može nešto dati i za hopsanje starije populacije“