Knežević opalio po Novom listu, Ministarstvima i sportskim djelatnicima koji hodočaste u njegov ured!?

Nije mi promaklo, objavljeno 25.9.2015. godinu u Novom Listu.

Kako svi nismo virtualni prijatelji sa Gradonačelnikom, a sport je javna stvar cijenim da je ovo od interesa javnost pa objavljujem u cijelosti:

„Poštovane i drage moje facebook prijateljice i prijatelji,

ovoga tjedna u Novom listu ste imali priliku pročitati reakciju delničkih sportaša zbog financijskog stanja u sportu i njegovim perspektivama uzrokovanih financijskim posljedicama u kojem se našao Grad gubitkom statusa brdsko planinskog područja. Na samom početku moram izraziti i nezadovoljstvo etiketiranjem naslova teksta od strane novinara iako nitko od sugovornika nije izgovorio usporedbu na koju se poziva, te ga ocjenjujem zlonamjernim, tendencioznim i neprofesionalnim. Bez obzira na svo razumijevanje prema delničkom sportu i sportašima, u ovome času i u ovoj situaciji ja nemam alternative. U suprotnom, ugrozio bih vitalne interese i funkcije Grada, a Vi razmislite i prosudite da li se može drugačije, pogotovo u situaciji kada će, sada je već i sasvim izvjesno, izostati bitni kompenzacijski prihodi kroz mjere koje je najavljivao i javno obečavao potpredsjednik Vlade, gospodin Branko Grčić.

U nastavku možete pročitati moje reagiranje na objavljeni teks u Novom listu od 23. rujna 2015. godine.

U tekstu pod naslovom: “Knežević gradi fontane kao Bandić, a sport na izdisaju“, objavljenom u Novom listu 23. rujna 2015. godine, predstavnici delničkog sporta u Sportskoj zajednici Grada Delnica izražavaju nezadovoljstvo zbog nemogućnosti konstruktivne komunikacije s gradonačelnikom, lošom komunikacijom Grada prema sportskim udrugama i klubovima, nedostatkom sluha gradonačelnika za sport, da neki klubovi nisu dobili financijska sredstava, ili su im ona umanjena, ili ime se odobrena sredstva ne isplaćuju, da je Gradu više stalo do fontana nego li do djece. Nadalje, da je za normalno funkcioniranje delničkog sporta potrebno osigurati 4,5 do 5 % realnog proračuna Grada, a da ona sada ne iznose ni 2% . I na kraju, da se na Sportsku zajednicu želi prebaciti odgovornost „rezanja“ pojedinih sportskih udruga, odnosno odrediti koga se više neće financirati.

Navedene tvrdnje smatram neutemeljenim, paušalnim, neargumentiranim i neobjektivnim.

Naime, čudi me tvrdnja da između gradonačelnika i Grada te delničkog sporta ne postoji konstruktivna komunikacija. Ukoliko cijenjeni sportski prijatelji pod konstruktivnom komunikacijom podrazumijevaju svoj dolazak u gradonačelnikov ured, za što su im vrata uvijek bila i biti će širom otvorena, sa zahtjevom koji se mora uvažiti, a da se pri tome ne uvažavaju okolnosti i uvjeti u kojima se našao Grad gubitkom brdsko-planinskog statusa, tada će sigurno i u buduće izostati komunikacija koju pretpostavljaju cijenjeni predstavnici sporta!

Podsjetit ću, gubitkom statusa brdsko-planinskog područja Grad je izgubio trećinu proračuna pa on bez kredita za Supilovu, koji je strogo namjenski, sada iznosi 24 milijuna kuna. Polugodišnje izvješće za 2015. godinu potvrđuje da su prihodi od poreza na dohodak ostvareni u iznosu od samo 3,6 milijuna kuna, a da su u istom razdoblju prošle godine iznosili 7,2 milijuna kuna. Podsjetit ću da su to nenamjenska sredstva čiju raspodjelu određuje država, a iz njih se financiraju i javne potrebe u sportu i kulturi, ali i Narodna knjižnica i čitaonica i dječji vrtić, i vatrogasci i produženi boravak djece u osnovnim školama i asistenti u nastavi za hendikepiranu djecu i pomoć u kući starijim osobama i zaposleni u JUO-u Grada, a da drugih zamjenskih izvora prihoda za taj gubitak nema, a potrebe su i dalje ostale iste, pa i veće su!

Iako na problem očito gledamo različitim očima, moja odgovornost ne podrazumijeva samo odnos prema sportu, već i prema svemu onome što sam samo djelomice nabrojio, a u ovoj situaciji gubitka ogromnih proračunskih prihoda, ja naprosto nemam alternative. Bez obzira na sve negativne konotacije zbog mojeg stava, uz dužno poštovanje prema važnosti sporta, naročito najmlađih u sportu, i svim njegovim rezultatima, od onog malo što nam je ostalo, prednost moram dati Narodnoj knjižnici i čitaonici, vrtiću, onima koji ne mogu platiti smještaj svojih mališana jer im to materijalne mogućnosti ne dozvoljavaju, vatrogascima, stipendijama, produženom boravku, asistentima u nastavi, pomoći starijim osobama i zaposlenicima u JUO-u kojima je to jedini prihod od kojeg žive, pogotovo kada smo vatrogascima do sada transferirali svega 5/12. sredstava, a trebali smo 9/12., kada dobavljačima nismo podmirili ni četvrtinu obveza, kada smo plaće zaposlenicima smanjili za 23%, pa je više no neodgovorno očekivati da se u ovakvim uvjetima za sport osigura 4,5 ili 5% proračuna, ma koliko to bilo opravdano!

Ovim reagiranjem podsjećam uvažene sportske djelatnike da postoji mogućnost povećanja poreznih prihoda povećanjem sadašnje stope prireza na dohodak sa 5 na 7, 10 ili 12%, te taj povećani prihod namijeniti delničkom sportu. No o tome svoj stav trebaju reći sugrađani, jer je to njihov novac, da li žele da im se povečaju nameti radi sporta, ali i Gradsko vijeće Grada Delnica.

Što se tiče fontana i odnosa Grada prema djeci, podsjetit ću cijenjene sportske prijatelje da se fontane, trgovi, nogostupi, ulice, udarne rupe, javna rasvjeta, čišćenje snijega, zelenilo, itd., itd., financiraju isključivo iz strogo namjenskih sredstava koja se zovu komunalna naknada, komunalni doprinos, šumski doprinos, kao i iz pomoći za kapitalna ulaganja iz županijskog i državnog proračuna, te da se ni lipa tih sredstava ne smije potrošiti za sport, kulturu, socijalu i slično! Dakle, da imamo daleko više tih namjenskih sredstava, ili koja bi eventualno ostala neutrošena, što se ne može desiti zbog velikih potreba Grada u tom smislu, ni lipe od toga ne bih namijenio sportu jer bi to značilo moju fiskalnu odgovornost zbog nenamjenskog trošenja, a time i moju kaznenu odgovornost. Bez obzira na veliku važnost sporta, ona nije tolika da bih zbog toga išao u zatvor! A što se tiče odnosa prema djeci, koji nikada neće biti upitan, potvrdili smo ga mnogim pomoćima što ćemo činiti i dalje, no o tome neka sude drugi!

I na kraju, što se tiče imputiranja prebacivanja odgovornosti na Sportsku zajednicu koja treba „rezati“ pojedine sportske udruge, odnosno odrediti koga se više neće financirati, mišljenja sam da cijenjeni sportski djelatnici nisu shvatili svoju ulogu, ili to ne žele, odnosno da bježe od nečega što se zove odgovornost. Nije Grad taj koji je odredio tu obvezu već novi zakonodavni okvir s kojim je cijenjeni predsjednik, siguran sam, dobro upoznat, a siguran sam da je o tome upoznao i ostale sportske djelatnike. Kao što svaki posao pored ovlasti i prava, podrazumijeva i odgovornost, mišljenja sam da i odgovorni ljudi Sportske zajednice ovoga Grada trebaju preuzeti tu odgovornosti i kvalitetnim kriterijima, uvjetima i mjerilima za financiranje delničkog sporta, odrediti statuse financiranja pojedinih sportskih udruga u Gradu, a Grad će u okviru objektivnih financijskih mogućnosti osigurati realno moguća sredstva. U tom smislu, želeći pomoći i olakšati taj ni malo lak zadatak, na moju zamolbu je organiziran sastanak u gradskim uredima za sport i kulturu Grada Rijeke na kojima su nam pročelnici ureda i razmišljanjima i oglednim primjerima kriterija i odluka nastojali pomoći u rješavanju tog zadatka. Podsjetit ću da je na oba sastanka bio nazočan i gospodin Tomić, predsjednik Sportske zajednice Grada Delnica, koji je siguran sam o tome izvijestio Izvršni odbor zajednice, pa i zbog navedenog razloga čudi nezadovoljstvo suradnjom i komunikacijom, da ne nabrajam druge primjere suradnje, pomoći, a time i pozitivne komunikacije.

Bez obzira na sve, ova vlast cijeni iznimnu važnost sporta, ali i kulture, kao posebno društveno bogatstvo zajednice, te će ih uvijek pomagati u granicama mogućeg, i neka cijenjeni predstavnici sporta ne kucaju na vrata koja su za konstruktivan i odgovoran razgovor uvijek otvorena, no očekujem da i predstavnici sporta pokušaju razumjeti objektivnost situacije u kojoj se nalazimo i koju je nemoguće riješiti preko noći, a još manje čarobnim štapićem!

Apsolutno sam mišljenja da bi odgovore na sva sporna pitanja financiranja delničkog sporta, cijenjeni sportski prijatelji trebali potražiti u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova europske unije, ali i od politike koja je svojim nepromišljenim stavovima izbacila sve goranske lokalne samouprave iz Zakona o brdsko-planinskim područjima i time ih osakatila za nenadoknadiv gubitak poreznih prihoda!

Uz zahvalnost na strpljenju čitanja, s velikim poštovanjem,

Ivica Knežević“