Prst u oko - Risnjak se pretvara u delnički holding

Da se malo vratimo unatrag 13.10.2015., na blogu je objavljen ovaj post. Danas stvari izgledaju drugačije, što kažete?

Možda da prvo pogledate ovaj prilog!

E, da sada malo rekapituliramo sve ovo. Ovaj dopis kojim sam Vam jutros objavio više nego očito pokazuje da Gradonačelnik želi trošiti novac dobiven od pokojne Janet Majnarić niti manje, niti više, nego za autobus!  Gospođa Majnarić je porijeklom iz Delnica, život je provela u Kanadi, radila je kao učiteljica francuskog i engleskog jezika. Oporukom je ostavila prvo 38.000 „kanadskih dolara“ za ispomoć studentima, sirotinji i bolesnim stanovnicima rodnog kraja prema tvrdnjama gospodina Vilima Smiljanić. Nadalje, zbog „zlatne administracije“ kao slikovito opisuje gospodin Smiljanić hrvatsku stvarnost, mjesečno se gubi do 10.000 kuna jer novac ne može iz Kanade dok se ne osnuje zaklada. E, sada prema rješenju Ministarstva uprave od 16. travnja 2014. godine, KLASA: UP/I -230-02/14-2, URBROJ: 515-03-02-01/3-14-2, taj posao vodi opunomoćenik gospodina Smiljanić, gradski pravnik Tomislav Mrle, a da li je zaklada do dana današnjeg osnovana teško je reći, kao i kako se troši navedeni novac, ako se uopće troši. 

Drugi dio priče oko novca gospođe Majnarić je vezan uz problem Doma Radočaj koji je trebao biti preseljen na lokaciju u Delnicama. Sada već davne 2000 godine gospođa Janet Majnarić se nakon 70 godina vratila iz kanadske pokrajine Quebec i posjetila svoje rodne Delnice, te sklopila  sporazum s Domom za psihički bolesne osobe u Rijeci o izgradnji doma u Delnicama. Prilikom potpisivanja sporazuma izjavila je: „Moji pokojni roditelji ostavili su mi taj novac. Odlučila sam ga darovati mjestu u kojem sam provela prve godine života i u njemu ostaviti neki trag i uspomenu na svoje roditelje. Na domu ce se nalaziti spomen ploča Josipi i Tomi Majnarić. Uvjerena sam da bi oni bili zadovoljni mojom odlukom. Dobro sam se informirala o mogućnostima i potrebama zdravstva u Hrvatskoj, posebno u Gorskom kotaru, i znam da ce novi dom u Delnicama biti na pravom mjestu. Vidimo se ponovno na otvorenju doma u Delnicama“. 

Stvari su se pokrenule 2003. godine gospođa Majnarić je donirala 500.000 „kanadskih dolara“  za gradnju spomenutog doma. Zemljište je kupljeno iste godine, građevinska dozvola dobivena je još u prosincu 2005., nakon čega je od Ministarstva zatražena suglasnost za objavljivanje javnog natječaja. Započeli su građevinski radovi i sada sve stoji u „pat“ poziciji zbog problema oko gradnje i opremanja. Gospodin Smiljanić o tome govori na način da je ignoriran od strane bivšeg i sadašnjeg Gradonačelnika, te ustvrđuje da je Janet vjerovala u svoje Delnica a da se dogodilo nešto što nam svima ne ide na čast, a i Janet više i ne može održati svoje obećanje da će doći na otvorenje doma. Eto, to smo ti ga mi.

Treći dio ove priče je vezan uz navodno 2.000.000 „kanadskih dolara“ koji ako je vjerovati po prilogu sa početka posta Gradonačelnik želi uložiti u prenamjenu bivšeg Dom HV u knjižnicu i čitaonicu, te zgradu bivše šumarske škole u Etnografski muzej Gorskog kotara. Bilo kako bilo, puno je to „kanadski dolara“ od kojih ovi iz prve i druge priče su negdje zapeli a ove treće aktualni Gradonačelnik želi trošiti na ideje koje su samo njemu po „čefu“ proklamirajući njegovu opće poznatu brigu za delničke interese i vrlo upečatljivi pristup demokraciji. Da budemo svima jasno nisam protiv preseljenja čitaonice ili da se napokon riješi pitanje tog muzeja, ali sam protiv svaštarenja poput ovog sa autobusom ili pješačkim stazama po Parku Kralja Tomislava i tko zna još čega!?

Eto na kraju ove priče što ćemo sa „ispomoći studentima, sirotinji i bolesnim stanovnicima rodnog kraja“ sa početka ove priče, da li je netko čuo nešto od toj Zakladi Janet Majnarić i tko osim Gradonačelnika raspolaže tim sredstvima. Ako se studentske i učeničke, te sportske stipendije isplaćuju iz tih sredstava, zbog čega onda to nije navedeno da znamo od kuda novac dolazi. Ako je tako onda zaista se nameće pitanje zbog čega to nije i tako naznačeno u proračunu ovog našeg Grada. Sve ovo izgleda toliko neprofesionalno, kao da netko nešto stalno muti, stvarno se nema što za dodati.