Samo nešto reci, da ne bude gore!

„Čuj, stari, potegnul sam špagu za ono radno mjesto. Nije Bog zna kaj, ali koja kinta bu pala. Stari od moje žene dal je par somova tipu koji bu to sve zrihtal. Onda par gemišta skupa spijemo i odojka na ražnju obrnemo i posel je moj. To ti tak ide. Ti meni, ja tebi. Usluga, za uslugu, kaj, ne?!“

Upravo ovaj uvod govori o težini gospodarske, društvene i moralne krize koja nije posljedica samo nečijih grešaka već i suvremenog načina preživljavanja. U demokraciji, za koju mi izgleda još nismo dovoljno zreli, svi mogu o svemu govoriti, pa ako je još anonimno tim bolje jer odgovornosti za izrečeno nema. Nemojte misliti da takvi ljudi sa medijskog stajališta nisu vrlo pogodni, čitanost ovog bloga ovisi o njima i oni mu u neku ruku daju na značaju. Razumni, uravnoteženi, realni i kompromisni stavovi ili takve osobe nisu atraktivne i ne dolaze do izražaja kao one koje pod krinkom „anonimnosti“ svakoga dana susrećete na ovom mjestu.

Težnja da netko lupi šakom o stol i kaže što misli, pokazuje da mi kao društvo ipak podsvjesno želimo magična i bezbolna rješenja svih naših problema, po mogućnosti bez osobne izloženosti. Tu je naravno također prisutno i uporno traženje krivaca umjesto konstruktivnog djelovanja. Vrlo često krivac sam ja, mene se može vrijeđati, društveno degradirati ili ponižavati, sve Vas koji čitate ovaj blog to vrlo vrlo zabavlja, međutim kada se netko od tih do jučer anonimno simpatičnih otimača vašeg slobodnog vremena okrzne o vaš osobni lik i djelo onda je to druga priča. Naravno da sam kao autor ovog bloga odgovoran, ali ponovno se ograđujem od svih takvih komentara jer ja svoj stav iznosim bez kompromisa javno sviđalo se to nekome ili ne. Često puta i na svoju vlastitu štetu.

U nas se dobro primaju bučne kritike, paušalne neargumentirane procjene i isprazne senzacionalističke rasprave. Do kada ćemo morati slušati te priče o televizorima, rajfniku, šunkama, nosu ili Zrinki. Zar nismo te teme već odavno prošli. Prvi puta ću Vas zamoliti ovako javno i ponizno da završimo tu temu oko Zrinke jer je sada sve skupa otišlo predaleko. Molim da uvažite da nisam dobio nikakvu sugestiju ili primjedbu u vezi toga, ali razapinjati Zrinku zato što je njezin otac takav kakav jest, nije korektno. Bilo kako bilo On će biti njezin otac i dalje kao i ja otac moje kćerke. Apeliram na vašu dobru volju i molim Vas da to uvažite ako možete. Idemo primijeniti onu staru latinsku izreku, znam da neki to vole „ne bis in idem“. 

Hvala