Poletio „Leptirov let“ i dobar ti vjetar želimo!

Slavica Grgurić Pajnić, Nensi Ajder, Ninoslav Pleše

Prepuni Radnički dom u Delnicama svjedočio je novom uzletu delničke spisateljice Slavice Grgurić Pajnić. Kad se spoje ljubav prema prirodi, prema zavičaju i prema ljudima, kad se stvori poriv da nemiri kojima je okupirana malena ljudska duša izađu na svjetlo dana, dogodi se rađanje nečeg novog. Jučer je to bila pjesma, život, stih, danas je to leptir, jutro, slikovnica. I kako je ljubav jedina stvar koja se umnožava kad se dijeli, tako je autorica nesebično dijeli sa čitateljima, nudeći im toplu goransku priču iz svima nam dragog domaćeg kraja, pisanog melodijom koju najbolje razumijemo, i koju su nam u krvotok prelili naši djedovi i bake, pričajući nam priče koje smo slušali otvorenih očiju, pamteći ih za čitav život, nesvjesni činjenice da ćemo iste takve priče jednog dana pričati svojoj djeci i unucima.

Nensi Ajder - ilustrirala je slikovnicu

Slikovnica ne predstavlja samo priču. Ona je poziv na šetnju brodmoravičkim krajem, pa lagano spuštanje u dolinu – dolinu cvijeća, mira, radosti i slobode – dolinu gorske ljepotice rijeke Kupe – dolinu leptira. Ona je poziv svima Vama da u toj dolini nadahnuća pronađete dio sebe i ispričate jednu novu priču. Priču koja je poput ove koju nam je Slavica ispričala, ukrašena prelijepim crtežima djevojčice Nensi Ajder.  

A kako nastaje jedno ovakvo djelo, od zamisli, do realizacije i svečanog predstavljanja kakvo je ovo današnje, priča je za sebe. Ne baš tako lijepa i nadahnuta kao priča o leptirima, već teška i opora, ali ipak priča koja svakog sudionika u njenom nastajanju krijepi novim saznanjima i novom snagom. Autorica i njezin uži tim su bez velikog razumijevanja i potpore onih koji bi takve projekte trebali prepoznavati uspjeli, možemo zaključiti da ih je ta pozitivna energija subotnje večeri ostavila bez argumenata sve dežurne skeptike. Možemo zaključiti u duhu rimske poslovice „riječ vrijedi više od spomenika“ onda pokušajte zamisliti koliko vrijedi pisana riječ na dijalektu kraja u kome živimo, neprocjenjivo kao i ljudi koji to mogu artikulirati.  

Radnički dom ispunjen do posljednjeg mjesta

Svaki od nas ima svoju dolinu, svaki od nas može pronaći put do nje. Ali valja mahati krilima. Uporno i dugo. I stoga, baš kao i leptiri, zamahnite svojim krilima, tražite svoj put, pronađite svoju dolinu... U subotnjoj dolini snova vidjeli smo i razne izvođače, teško da se može nekoga izdvojiti, odlična priredba bravo svima. Potražite autoricu, nabavite si svoj primjerak slikovnice, pružimo potporu onima koji obogaćuju naš kulturni i svakodnevni život. Dio atmosfere pogledajte u foto galeriji.