Skijališta, nakon kiše, sunce?

Jedina goranska „ski-žičara“ sa donekle uređenom stazom za skijanje i sanjkanje ove zimske sezone bila je ona na delničkom Petehovcu. Ostale žičare ponajprije ona u Begovom Razdolju, Čelimbaši i Tršću ne rade zbog tehničkih poteškoća ili zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa sa vlasnicima zemljišta na kojima se nalaze. Projekti novih skijališta u Gorskom kotaru obznanjuju se iz dana u dan, gotova da svaka lokalna samouprava ima u rukavu po jedan projekt za skijaški centar kojeg samo što nisu sagradili. Primjeri iz Vrbovskog, Fužina i Delnica navode me na preispitivanje mojih spoznaja o razvoju zimskog i skijaškog turizma.

Društva za promet stranca nositelji razvoja zimskog turizma!

Zona zdrastveno-rekreacijskog turizma, Vrata - Fužine

Vratimo se 100 - godina unatrag, u daleku 1911. godinu kada se nakon učestvovanja na sanjkačkim natjecanjima u Sloveniji javlja ideja da se izgradi zimsko-športski centar nalik na onog u Bohinju negdje u Hrvatskoj. Tada je poduzeta široka akcija da se pronađe prigodna lokacija u Gorskom kotaru, te na preporuku riječkih planinara i skijaša koji su u velikom broju pohodili Fužine je izabrana upravo ta lokacija. Već tada u nastojanju da se promoviraju zimsko-športski priredbe pomogle su i turističke organizacije pod nazivom „Društvo za promet stranca“ koje su bile organizirane po ugledu na slična društva u tadašnjoj Austro-Ugarskoj. Svakako vrijedna spoznaja je da društvo za promet stranca iz Opatije prepoznalo Gorski kotar kao „zračno lječilište“, te su već tada imali potrebu organizirati „športske tjedane“ kao komplementarnu ponudu za svoje goste. Kotač zimskog turizma se okrenuo do te mjere da je zagrebački časopis „Obzor“ opisao zimski turistički potencijal sljedećim natpisom „Zimski sportovi stekli su toliko prijatelja da su gorski krajevi koji su zimi bili posve pusti, danas obilatije posječeni nego ljeti, te su postali prava izletišta“. Da ne bi previše odlutali, te povijesne činjenica su bitne zbog toga jer već tada bilo jasno i postojao je interes da se voljno investira u sanjkališta, klizališta i skijališta. Koliko smo i da li jesmo se nakon okruglih 100 godina odmakli od tadašnjih ideja procijeniti sami.

Kojim modelom do skijališta?

Idejni plan skijališta "Drgomalj", Božidar Pleše

Ono što je meni poznato u svijetu postoje europski i američki model gradnje takvih kompleksa. Osnovna karakteristika europskog modela je da su se centri gradili od vučnica i staza, prema pratećim sadržajima koji su se nalazili u podnožju brda, dok za američki model gradnje je karakteristično da se priča razvijala u obrnutom smjeru i to od podnožja prema vrhu. Oba modela imaju svoje prednosti ali i nedostatke, no imaju koncept koji ih čini prepoznatljivim. Ono što se meni čini jako čudnim je, što se iz svih tih naših najava ne može iščitati koji će se koncept primijeniti u realizaciji navedenih projekta. Možda sam ja neupućen ili mi imao patentiran goranski model koji počiva na doktrini sve, svagdje, odmah i od jednom pa makar i na južnim padinama.

Nema suradnje niti jasne strategije za razvoj zimskog turizma!

Nordijski centar Delnice, Josip Grgurić

Kombinatorikom brojki skijaša želi se prikazati opravdanost takvog ulaganja, pritom se zaboravlja na klimatsku situaciju koja na lokalnoj i globalnoj razini ne ide u prilog takvim projektima. Realni broj snježni dana je ispod 90, trenutno u Gorskom kotaru (nisu česte godine kada ta konstaticija postaje presedan). Mogućnost komparacije sa alpskim zemljama je dobra ali isključivo iz perspektive ljetnog planinskog turizma. Mora se uzeti u obzir da će banke teško dati podršku takvim inicijativama a privatni ulagači će dobro odvagnuti pije nego što otvore novčanike. Fikcija da Europa samo čeka ulagati  u goranske skijaške centre, jer nas to čini konkurentnima talijanskim, slovenskim i austrijskim skijalištima je na rubu zdravog promišljanja. Svi mi imao pravo na ideje i projekte ali etape u našem slučaju traju predugo. Vratimo se malo na delničko klizalište za kojeg je gradnja bila planirana kroz tri etape, vidite mi smo stali nakon prve etape i dalje stojimo. Pogledajte što se predlaže kroz projekt skijališta na Drgomlju, idemo u prvoj etapi raskrčiti staze pa ćemo onda vidjeti kako u drugu etapu, zar nismo svjedoci takvog postupanja i na delničkim skakaonicama.  Strateško planiranje… oh ups... to je neka druga priča. Do tada upoznajte se sa programom festival smijeha, neka vama pomogne u razmišljanju i pripremi budućih projekta koji će možda postati dio strategije razvoja zimskog turizma u našem Gradu i Gorskom kotaru.

Više o novom delničkom projektu pročitajte u Novom Listu od 29.3.2011.