Iako je uloga radija kao medija danas bitno izmijenjena, a njegov utjecaj je uglavnom lokalnog karaktera, te 1991. godine je bilo značajno drugačije. Teško da se danas može zamisliti vrijeme bez mobitela, Interneta, MP3 svirača, a računalo je bio rijetkost u domovima. Poznato je da se radio mogao slušati gotovo posvuda putem malih i jednostavnih prijamnika što je utjecalo na stvaranje dostupnog kanala informiranja kroz čiji je eter bilo moguće odaslati poruke, vrijednosti i stavove. Općina Delnice imala je svoju radio-stanicu koja je emitirala program i informativno pokrivala sve aktivnosti Kriznog štaba Delnica i akcije oslobađanje vojarne i preuzimanja vojnih skladišta. Tih dana radio prijemnici su bili stalno upaljeni i vjerovalo se onom što je rečeno na radio postaji Delnice. Kada se sagleda kontekst radia može se zaključiti da je u tim trenucima predstavljao najjače oružje kojim smo raspolagali u Gradu.
 |
Danas, 20 godina poslije, Nada Glad se prisjeća: „U Delnicama smo rat više osluškivali iz daljine, susretali ga kroz međusobno narušena ponašanja, prepoznali kroz odlaske MUP-ovaca na crte sukobljenih strana, kroz nemire i slutnje, kroz čuđenja i neke neobičnosti koje do tada nismo uočavali. Onda su krenula zasjedanja kriznih štabova, pripreme za zaprečavanje putova, potrošnje vode i struje, stigli su i prvi prognanici. Tih dana ukazala se potreba za dužim emitiranjem programa, uvedena su dežurstva i stalno otvoren radio-eter. Program smo započinjali sa „Ovdje radio stanica Delnice...“ i ništa više nije bilo kao prije“.
Dane piše i slika
Pisana riječ novinara Danijela Lončara značajno je kroz natpise u Novom Listu popratila događanja i akcije redarstvenih i vojnih postrojbi 1991. godine. Informiranje šire javnosti o događajima u Delnicama predstavlja značajan doprinos razumijevanju tadašnjeg trenutka koji nas je gurnuo na rub otvorenog rata. Novinski natpisi postali su dio povijesti koja je ostala zapisana kroz sliku i riječ, a događaji i ljudi u njima svjedoci epohalnog vremena u kome smo i mi Gorani dali doprinos obrani Hrvatske. Danijel Lončar je u to vrijeme jedan od rijetkih akreditiranih novinara i njegova svjedočanstva opisana kroz novinske članske su autentični podsjetnik na Domovinski rat u Gorskom kotaru.
 |
| Trafostanica na Vučniku |
Vice s kamerom
Na kraju, ne manje važno, moramo se prisjetiti snimatelja Ivana Pleše, Mladena Briškog i Valentina Ivančića koji su svojim video kamerama zabilježili događaje. Ne kaže se bez razloga da slika vrijedi 1000 riječi, najbolji pokazatelj jedinstveni video zapisi koji su nastali u tom razdoblju. Osobno smatram da je njihova vrijednost u dokumentarističkom smislu vrlo značajna, postale su živi svjedok tog vremena, zabilježile su trenutke koje više nikada nitko neće moći snimiti.
Ivan Pleše - Vice kaže: „Dok su drugi bježali u podrume, ja sam se penjao na krov. Želio sam uhvatiti najbolji kadar. Neka unutrašnja slile me je tjerala da zabilježim te trenutke, premda to nije uvijek bilo sigurno“.
Nekoliko desetaka sati video materijala danas je staro već 20 godina, presnimavanjem se izgubila kvaliteta prvog snimka, za kojeg se pouzdano ne zna gdje je danas. Nužno je potrebno restaurirati snimke i tako ih sačuvati za buduća pokoljenja. Ako budemo čekali još 20 godina, bojim se da ćemo ih trajno izgubiti.
Nastavak sljedi... Svatko ima svoju istinu
Nema komentara:
Objavi komentar